Brojni građani, Srbi, reagiraju koliko mogu, uglavnom putem društvenih mreža jer malo u kojem mediju u RS-u imaju prostora da kažu šta misle, jednako kao i preostali Bošnjaci, Hrvati i Ostali u RS-u te „nelegitimni Srbi“. Jasno je da se stide, jer nije divljanje pojedinaca svojstveno svim Srbima niti uzvišenosti pravoslavnog Božića.
Piše: Nermina Šunj – Kušljugić
Incidenti, nazovimo ih za sada tako, pojedinaca u Janji, Doboju, Prijedoru, usmjereni protiv komšija Bošnjaka tokom pravoslavnog Božića, zastrašuju, koliko god se razložno pripisivali „zanesenošću“ uoči održavanja neustavnog praznika 9. januara u bh. entitetu Republika Srpska. Razmjere straha, najbolje znaju Bošnjaci koji žive u većinski srpskim mjestima.
STID ZBOG PONAŠANJA SUNARODNJAKA
Milorad Dodik se potrudio da kabadahijama koji svete praznike slave uz buku, vatru, pucnje iz oružja i govor mržnje, osigura dodatno psihološko ohrabrenje „efektnom scenografijom“, oklopnim vozilima na ulicama, medijskim najavama dolaska brojnih zvanica u RS a sve sa ciljem da se stvori slika moći i podrške onome što radi.
Brojni građani, Srbi, reagiraju koliko mogu, uglavnom putem društvenih mreža jer malo u kojem mediju u RS-u imaju prostora da kažu šta misle, jednako kao i preostali Bošnjaci, Hrvati i Ostali u RS-u te „nelegitimni Srbi“. Jasno je da se stide, jer nije divljanje pojedinaca svojstveno svim Srbima niti uzvišenosti pravoslavnog Božića.
Divljanje pojedinaca u RS-u ovih dana, neodoljivo asocira na rezultate Zimbardovog eksperimenta, kada je profesor psihologije Sveučilišta Stanford, Fhilip George Zimbardo pokusno organizirao studente u improviziranom zatvoru i podijelio ih u dvije grupe, zatvorenike i zatvorske čuvare. Eksperiment su morali prekinuti zbog nasilja jednih nad drugima jer su se studenti „previše uživjeli“ u ulogu moći.
Jedan od utisaka nakon posmatranja ponašanja pojedinaca u državi koja je blokirana, u entitetu koji je siromašan, u svjetskim okvirima institucionalno i ustavno nemoćan da radi to što radi, jeste da je jedan od mogućih razloga podgrijavanja međunacionalnih tenzija upravo efekat „zanesenosti“ stalnom propagandom i pričom o ugroženosti te o tome kako će sve biti bolje ako RS bude samostalna.
Građani ovog entiteta, fokusirani na svakodnevnu borbu za egzistenciju i bombardirani stalnom propagandom, nemaju ni vremena da shvate šta sve to znači i šta im se događa.
Hipotetički govoreći i da se RS osamostali iz Bosne i Hercegovine, šta bi sve to institucionalno ali i etički podrazumijevalo i koliku bi žrtvu upravo ti građani morali da podnesu?
Dodik i politička svita koja ga prati i podržava ima način da se skloni, finansijski su itekako osigurani, ali šta bi bilo sa građanima, upravo onima koji su umjesto ponosno i bogobojazno, prkosno i prijeteći drugima mahali badnjakom pred licem i provocirali.
ZA VATRU JE DOVOLJNA JEDNA ISKRA
Međutim, ne treba te pojedince uzeti baš zdravo za gotovo. Jer da vatra plane dovoljna je i jedna jedina iskra.
A nažalost, svjedoci smo da pogodnih u Bosni i Hercegovini za propagandno oblikovanje i ubjeđivanje da rade tobože nešto uzvišeno i historijski važno za svoj narod, itekako ima.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.