NASER HUSIĆ certificirani tumač znakovnog jezika: Projekte edukacije vode osobe koje uopće ne znaju znakovni jezik

Autor: Nermina Šunj – Kušljugić

Najmanje je 70.000 osoba u Bosni i Hercegovini sa poteškoćama sa sluhom. Sistem im svakodnevno uskraćuje brojna prava, zbog barijera u komunikaciji s javnom upravom, u zdravstvu ili tokom obaveza koje izvršavaju kao i svi drugi građani, primjera radi, pri plaćanju računa ili pribavljanju dokumentacije.

Sve po projektu

Ovih se dana u medijima promoviraju rezultati projekata edukacije osoba u javnoj upravi o znakovnom jeziku kako bi mogli uopće komunicirati sa osobama sa slušnim problemima.

O projektu Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) svojevremeno je vijest objavio i Megafon.ba u tekstu Općinski službenici uče znakovni jezik. Projekat je realiziran u šest općina: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža i Pale, a podržan od UNDP-a, UNICEF-a i UNESCO-a, u partnerstvu sa Predsjedništvom BiH, te finansiran sredstvima Ureda UN-a za podršku izgradnji mira.

Međutim, certificirani tumač znakovnog jezika iz Sarajeva, Naser Husić, iako pozdravlja svaku aktivnost koja će osobama sa slušnim teškoćama olakšati život, za Megafon.ba kaže da bi u projektima ipak trebalo da sudjeluju kompetentne osobe.

„Naim Salkić i Emira Švraka su došli na ideju da uče znakovnom jeziku uposlenike u četiri sarajevske općine. Švraka je predsjednica udruženja paraplegičara, a Naim Salkić je bivši direktor Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo. Nema tu nista sporno osim da ni jedno ni drugo ne znaju znakovni jezik, a ušli su u projekat edukacije preko UN-a“.

Izdavali certifikate mimo zakona

Za projekat, tvrdi Husić, trebao im je neko ko zna znakovni jezik.

„Oni su vješto zaobišli certificirane tumače znakovnog jezika kojih ima 16 u Sarajevu i angažirali štićenike Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju. Angažirali su gluhe osobe i snimili ih mobitelom i napravili „edukativnu građu“ sa titlovima. To nema veze s pameću. U tome im je pomogao Abdulah Ljevaković koji je gluh i koji je nekadašnji štićenik Centra.

Mislim da je edukacija trebala biti profesionalnija kako bi bila bolje primijenjena u praksi. Svi koje sam pomenuo nisu kompetentni za ovakvu vrstu edukacije“, kaže Husić.

Napominje da su i udruženja gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo dva mjeseca educirali osoblje u sarajevskoj Općoj bolnici Abdulah Nakaš.

„Edukaciju je vodila Jasminka Proho, certificirani tumač u ime kantonalnog udruženja. Nedavno sam bio u bolnici i mislim da primjene naučenog u praksi uopće nema, a usput su im podijelili certifikate što je mimo zakona. To je kršenje zakona. Na državnom nivou bi trebalo da postoji komisija koja nikada nije formirana a koja bi izdavala adekvatne certifikate za tumače jer postoji Zakon o znakovnom jeziku. Do tada važe stari certifikati koje posjeduje 16 osoba na oko 70.000 gluhih i nagluhih osoba u cijeloj Bosni i Hercegovini“, kazao je.

Husić planira da kao građanin pokrene inicijativu prema zakonodavnoj vlasti koja bi pomenute aktivnosti, počevši od Kantona Sarajevo, odnosno u cijeloj BiH stavile u okvire sistema, a ne da se odgovorne i važne aktivnosti prepuštaju udruženjima koje će ih realizirati i to samo u slučaju ako je projekat prihvaćen od donatora i finansijski podržan.

„Ima tu previše manipulacije“

 „Kao dijete gluhih roditelja ne mogu da gledam ovaj neispravan put zato i reagujem, a raduje me svaka dobra stvar koja se tiče gluhih osoba, međutim, ima tu i previše manipulacije od strane udruženja o kojima sam dijelom pisao.

Vjerovatno tu ima još stvari koje ne znamo ali i ono što znam je dovoljno, neću ni da pričam kakvo je stanje u Republici Srpskoj, možda i gore nego u Federaciji BiH, ali oni tu priču drže daleko od javnosti“, kazao je Husić u razgovoru za Megafon.

Megafon.ba