Napustio budžetski posao da bi pokrenuo vlastitu firmu

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Iza uspješne poslovne priče tuzlanske LightMedia, firme za dizajn i izradu svjetlećih reklama je još upečatljiviji životni put njenog osnivača, četrdesetogodišnjeg inžinjera elektrotehnike Amira Suljagića.

Njegove su reklame danas prepoznatljive na tržištu u cijeloj BiH ali i u Njemačkoj, a sve je prije deceniju i po počelo slučajno, s prvim „inat poslom za amidžu“.

Prvih amidžinih 500 maraka

Amir Suljagić je zvanje diplomiranog inžinjera elektrotehnike stekao 2004. godine na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Već tada se povremeno bavio izradom reklama. Posao je to koji zahtijeva mnogo ulaganja i znanja pa ideja o vlastitoj firmi tada nije bila ni u povoju. Ali, kako je ispričao za Megafon.ba, kafa s amidžom u proljeće 2005. bila je prekretnica na tom putu.

“Amidži je za firmu neko napravio reklamu i pitam ga koliko su mu naplatili. Kaže on 500 KM. Kažem mu, čovječe za te pare napravit ću ti tri puta veću reklamu od ove. Malo me je zezao zbog mog samopouzdanja ali kroz nekoliko dana kaže mi evo ti 500 maraka da napraviš reklamu. Uhvatio sam se za glavu jer u to vrijeme nisam znao ni gdje ću nabaviti materijal, kako ću napraviti, ali odlučio sam napravit ću to kako god“.

Jedino što je imao kad je počinjao, priča nadalje Amir, bilo je tih 500 maraka ali i motiv da pokaže da umije.    

“April je 2005. godine i odem na rafting u Bihać sa prijateljima. Sjedim s čovjekom kojeg poznajem godinama ali nikada nisam znao čime se tačno bavi. Kažem mu u belaju sam čovječe, a on mi kaže da firma za koju radi u Visokom prodaje materijal koji mi treba. Sjednemo u auto i pravac Visoko. Pomogli su mi i sa savjetima te napravim reklamu“, priča Amir i prisjeća se da mu je tada potvrda amidžinog zadovoljstva bila tetkova ponuda koja je uslijedila, da rade zajedno i naprave reklame za čak 40 kladionica širom BiH.

Kaže da se nije se bilo lako nositi s prvim velikim projektima i isčekivati prve kritike za rad, posebno ako dolaze iz familije.

Posao u Vladi Brčko distrikta

Istovremeno je, kaže, aplicirao za posao u Vladi Brčko distrikta, ali konkursna procedura je trajala veoma dugo i nije mnogo ni razmišljao o ishodu. 

“U septembru stiže obavještenje da sam dobio posao u Brčkom. Vidi sad ovo, a ja se taman „zaradio“ s reklamama. Kažem ja ocu da ne bih išao u Brčko. Kaže mi otac ili ćeš ići ili u mojoj kući nećeš raditi sa reklamama ako odbiješ posao. I šta ću, odem u Brčko, potpišem ugovor“.

Amir Suljagić je radio u Vladi Brčko distrikta kao IT podrška, serviser računarske opreme. Imao je platu 1.500 KM.

Kako je ispričao za Megafon, taj mu je posao dojadio nakon šest mjeseci.

Nakon poslovnog poziva iz Tuzle koji je uslijedio, uzima godišnji odmor kako bi sudjelovao u projektu na Brčanskoj Malti, trebalo je napraviti reklamu dugu 30 metara.  

“Kažem ocu, ja bih napustio posao u Brčkom ali opet sam dobio isti odgovor, ne napuštaj nipošto! Mati je bila malo popustljivija, podržavala me je da idem vlastitim putem“.

Bajro Borić, mr. Senad Gutić, Emir Mustafić i Enver Alihodžić

Prije nego što će isteći prvi ugovor o radu na godinu dana koji je potpisao u Brčkom, Amir je odlučio otići pretpostavljenom i saopćiti da više neće raditi u institucijama.

“Pita me šef, pa zašto? Kažem, pa dosadno mi je, da ne dođem ovdje tri dana vi ne biste ni primijetili. A on mi kaže pa šta? Šta hoćeš ti čovječe?! A meni je tada bilo teže otkazati stan nego posao, toliko me je malo zanimala opcija da ostanem“.

Kad sreća prati hrabre

Krenuo je autobusom iz Brčkog u pet ujutro i u vožnji mu je zazvonio telefon. Uslijedio je poziv za posao u Tuzli, u firmi koja se bavi prodajom elektro opreme. Kako nam je ispričao, s koferima je došao na sastanak i dogovor je bio da počne raditi od ponedjeljka.

Ni na tom radnom mjestu Amir Suljagić nije ostao dugo. Napustio je posao i prijavio se na evidenciju Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona (TK).

Uskoro je s tuzlanskog Fakulteta elektrotehnike uslijedilo ohrabrenje da sudjeluje u natjecanju za novac da pokrene vlastiti posao. Preporučio ga je Zavod za zapošljavanje TK kao tada jedinog inžinjera elektrotehnike na evidenciji nezaposlenih. 

Priča nadalje Amir, poslao je biznis plan i prošao. Prošla je njegova ideja o pokretanju firme za izradu svjetlećih reklama. Znao je još tada da će se zvati LightMedia. Uvjet za finansijsku pomoć bio je da registrira firmu. I registrirao je 20. decembra 2007. godine. Dobio je prvih 5.000 KM i počeo raditi u proljeće 2008. godine.

Kaže da nije bilo nimalo lako, jer je u to vrijeme recesija činila svoje i na tržištu BiH.

Imao je najprije samo sebe, pa još jednog uposlenika ali danas zapošljava pet ljudi, vrsnih majstora svog posla.

U firmu dolazi prvi, u pet ujutro

„Imam poseban dogovor i razgovor sa svakim uposlenikom. Mi smo tim i volimo ovaj posao. U firmu dolazim prvi, u pet ujutro. Ponekad posao zahtijeva i rad nakon redovnog radnog vremena u radionici. U  LaghtMedia rad je na prvom mjestu ali zato su moji uposlenici redovno i natprosječno plaćeni i izmirujemo uredno sve obaveze prema državi. Radimo za tržište cijele BiH i naše reference to najbolje potvrđuju. Dakle, može se kad se hoće, kad imate tim i ako radite časno. Upravo radimo na projektu za klijenta iz Njemačke“, kaže Amir.

Priča o projektu za njemačko tržište bila je šlagvort za pitanje o tome šta misli o masovnom odlasku mladih u Njemačku. Kaže da je iz razgovora s mnogo ljudi koji su otišli zaključio da su u zabludi oni koji misle da će tamo raditi posao za koji su dobili diplomu, izuzev ako nemaju specifična praktična znanja koja se cijene.

„Među mladim ljudima koji odlaze vani vlada veliko neznanje. S diplomama koje su stekli ovdje ne mogu tamo ništa raditi. To je velika iluzija. Kaže mi jedan Nijemac da koliko god da zaradiš para u onih osam sati, sistem u Njemačkoj je tako uređen da i potrošiš sve to za mjesec. Čak i on koji 30 godina ima svoju firmu, ako želi malo više za putovanja ili luksuz, mora da radi dodatna dva, tri sata. I nije važno imaš li 1.700 ili 10.000 eura platu, pravilo je isto. Jer ako imaš višu platu, primjera radi, imaš bolje auto a ono je skuplje, održavanje je skuplje. Imaš porodicu, više djece, a tad u Njemačkoj moraš imati veći stan, a veći stan košta više. Održavanje košta više. Sistem je sve izbalansirao“, kaže Amir.

U BiH je moguće zaraditi više nego u Njemačkoj

Ilustrirao je sistem u Njemačkoj s aluzijom na utrke i pravilo da koliko pretrčiš toliko je tvoje. Vjeruje da bi njegov sagovornik Nijemac imao više novca da radi u BiH.  

“Ovdje ljude uče kako da odu tamo, a treba ih prvo učiti kako da ostanu. Moraš da radiš na sebi svaki dan. Ako hoćeš da ostaneš, moraš prvo da se uozbiljiš. A to znači da uradiš sve ono što si obećao sebi da ćeš uraditi“, kaže Amir uz konstataciju da nije teško otići već da je za ljude koji žele više, zapravo mnogo veći izazov da ostanu ovdje.  

Megafon.ba