Nadigravanje Elektroprivrede BiH i FERK-a a „sve će to narod pozlatiti“ 

Zatvaranje i propast rudnika uglja je sigurno. Rudnik Zenica danas, ostali su na redu. Nema novca za investicije. Novac je “pojeden”. Stoga, bezvezni tarifni sistem na kojem se istrajava je šarena laža ili obmana.

Piše: Prof. dr. Izudin Kešetović                         

Svi smo se uvjerili da nas je posljednje dvije godine pogodio cjenovni udar. Val inflacije se prelio i na BiH tržište. Kao u svakoj nesreći najviše su pogođeni oni sa najnižim primanjima. Inflacija je samo posljedica. Naučenu lekciju svi mi znamo. Kad je tako, a jeste, onda možemo vidjeti da postoji totalno nesnalaženje kada je u pitanju cijena električne energije.

PROPAST RUDNIKA UGLJA JE SIGURNA

Nešto drugačiji slučaj je kod cijena proizvoda i usluga koje znatno utiču na socijalni status građana. Kako vidimo, kod cijene električne energije se istrajava na troškovnom principu. Kod cijena koje determinišu tzv. potrošačku korpu, nastoji se upravljati administrativnim putem. Formulu za jedne i druge cijene nije moguće pronaći. Rast dohodaka u obliku plata i penzija je daleko ispod rasta cijena.

Očito vlast, ili kako bi rekli, nosioci ekonomske politike, nemaju adekvatan odgovor. S jedne strane imaju odgovore koji kroz troškovni pristup nastoje da obezbijede uspješno poslovanje, i druge koji koriste konjukturu na tržištu kako bi ostvarili ekstra profite. U cijelom tom “nadigravanju” pobjednik se unaprijed zna. Stvarnost je sasvim drugačija.

Zatvaranje i propast rudnika uglja je sigurno. Rudnik “Zenica” danas, ostali su na redu. Nema novca za investicije. Novac je “pojeden”. Stoga, bezvezni tarifni sistem na kojem se istrajava je šarena laža ili obmana.

Klasifikacija potrošača prema potrošnji liči radaru ispod kojeg se sve može provući.

Svjedoci smo ovih dana pretvaranjem v.d. pozicija u upravljačkim strukturama javnih preduzeća po oprobanoj formuli stranačkih nekompetentnih kadrova.  Nekompetentnost kadrova je ključni problem. Vlast pokušava da se igra “ćora bake”. I dok se nastavlja igra sa regulatorom, FERK-om, ništa se suštinski ne poduzima. Izduvni ventil su doprinosi na plate koji generiraju ogromne gubitke u rudnicima uglja. Niko ne želi da proglasi stečaj EP BiH i EP HZHB. U stvari tu se kriju svi problemi i izgubljene stotine miliona i milijardi novca koji su trebali biti na računima ovih kompanija. Taj novac je promijeni samo “agregatno stanje”. Stoga FERK mora biti ono što treba ili će postati još jedna beskorisna institucija regulacije i nadzora.

Primjeri su brojni. To se najbolje vidi u finansijskom sektoru. Regulacija tržišta novca i kapitala je ključna. Slično je i sa tržištem roba i usluga. Na kraju cijele priče krivac će biti portir. Oni drugi nikada nisu krivi. Radnici se snalaze. Svih onih 800.000 radnika u proteklih 10 godina pjeva pjesmu “Put putuje Latif aga”. Jedino ostaju penzioneri koji su dobra transmisija doznaka iz inostranstva od onih od kojih su se odvojili i sa kojima komuniciraju online  tj. putem elektronskih uređaja. Silni tržišni inspektori će raditi bezvezni posao preračunavanja marži u državi u kojoj je fiskalni račun misaona imenica. O robnim rezervama i ponudom roba ćemo sanjati. Trgovački lobiji se bogate. Obračun ekstraprofita ćemo sanjati, jer je preko 100.000 računa blokirano. Regulacija je postala misaona imenica. Da je bilo regulacije i sistema sve bi bilo drugačije.

FERK POSLJEDNJA SIJALICA KOJA SVIJETLI

Stoga i napad na FERK je posljednja “sijalica koja svijetli” i koju treba ugasiti. Bitno je da su v.d. postali novi “prodavači magle”. Za struju i ostale robe ćemo lahko. Svega ima u uzvozu, od roba do radnika. Regulacija i nadzor je bespotrebna. Na kraju ove priče o regulatorima književnik Laza Lazarević bi rekao: “Sve će to narod pozlatiti”. I znajte da hoće. Znamo i kako. Kao i  do sada regularno: ” krađa po zakonu”. Dotle plate i penzije ostaju na čekanju i postaju  socijalna pomoć ili sadaka.

Stavovi izneseni u tekstu su isključivo stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Megafon.ba.

Megafon.ba