Ljudski život Vs milioni: Ko i zašto je srušio tender za nabavku uređaja za radioterapiju u UKC Tuzla?

Pitanje nabavke uređaja za zračenje u UKC Tuzla svedeno je na prizemno i lokalpolitičko pitanje umjesto hitnog uključivanja viših nivoa odlučivanja i Agencije za javne nabavke BiH. Ljudski životi prepušteni su na milost tržišne bitke svjetskih dobavljača za decenijski posao koji se konkurenciji ne prepušta tek tako.  

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

Tender za nabavku linearnog akceleratora u UKC Tuzla, koji život znači za najteže onkološke pacijente u najmnogoljudnijem kantonu u Federaciji BiH, poništen je Odlukom Ureda za razmatranje žalbi BiH 4. oktobra 2023. godine. U paketu ove nabavke raspisane u martu, između ostalog je i CT simulator te sistem za planiranje u radioterapiji.

BITKA ZA DECENIJSKI POSAO

Važno je odmah naglasiti da kompletna oprema prema okvirnom sporazumu treba da košta 10 miliona KM i da je riječ o jednoj od najvećih nabavki medicinske opreme u BiH, nakon nabavke famoznih respiratora tokom pandemije, kada je zbog važnosti za ljudske živote i hitnosti, reagirala i Agencija za javne nabavke kako bi se pojednostavile i ubrzale procedure.

Također je prije analize ko i zbog čega je oborio tender, važno naglasiti da je zbog cijene i specifičnosti opreme, u pitanju zakonski obavezan međunarodni javni poziv. Dakle, ništa ne može jednostavno ni preko noći.

Rok za isporuku i instalaciju opreme je 120 dana, što je važno naglasiti zbog pacijenata. Naime, u UKC Tuzla su nakon odluke Ureda za žalbe i poništavanja tendera, raspisali novi tender 23. oktobra, a prema zvaničnoj informaciji v.d. direktora dr. Denijala Tulumovića, kako je u pitanju velika i međunarodna nabavka, javno otvaranje tenderske dokumentacije planirano je tek za 11. decembar. Dakle, čak i da novi tender prođe bez žalbi, pacijenti koji se zbog neophodne terapije mrcvare putovanjima do Sarajeva, Mostara i Zenice, radioterapiju u Tuzli, u najboljem slučaju bi morali čekati do ljeta 2024. godine!  

Vratimo se sad rješenju Ureda za razmatranje žalbi.

Tender je, dakle, obustavljen jer je Ured usvojio žalbu Siemens medicina doo Sarajevo, kojeg je zastupao sarajevski advokat Sanel Nezirić, a prema podacima iz UKC Tuzla, jedne od 16 firmi koje su preuzele tendersku dokumentaciju.

Tulumović je na pres konferenciji u Tuzli, 2. novembra, ustvrdio da mu nije poznato koje su firme u pitanju. Međutim, njihova brojnost dodatno potcrtava intenzitet borbe za višemilionski a, kako se radi o specifičnoj opremi koja se ne nabavlja svaki dan, može se reći i za decenijski posao.

U javnosti se spekulira da su presudni bili detalji specifikacije uređaja u tenderskoj dokumentaciji, maksimalnim dimenzijama otvora kućišta uređaja od 90 cm, čemu ćemo se vratiti kasnije, te se UKC-u Tuzla spočitava (ne)znanje u pripremi dokumentacije. Žalitelj, međutim, firma Siemens medicina ide i dalje od toga pa smatra da im je svjesno uskraćena konkurentnost jer samo dva proizvođača linearnih akceleratora zadovoljavaju taj uvjet, očigledno ne i proizvođač od kojeg uređaje nabavlja Siemens medicina doo Sarajevo.

Ali, krenimo redom. Siemens medicina su imali četiri žalbena navoda. Ako je brojnim analizatorima i promaknuo, tek da konstatujmo da kao prvi žalbeni navod nisu naveli karakteristike uređaja već propust UKC-a Tuzla da u tenderskoj dokumentaciji jasno formuliraju iznos novca za pripremu žalbe na tendersku dokumentaciju.

Nadalje, firma Siemens medicina doo smatra da omjer kućišta simulatora za radioterapiju, od najmanje 90 cm, bez obzira na to što su iz UKC-a Tuzla naveli i moguća odstupanja od +,- 2,5 posto, ograničava konkurenciju jer „traženu karakteristiku ne može da ispuni niti jedan od vodećih svjetskih proizvođača: Philips, Siemens, GE, Fuji, jer proizvode uređaje promjera od 70 do 85 cm“.

Žalitelj, nadalje, navodi da tražene karakteristike zadovoljavaju samo dva proizvođača, Elekta i Varian te „da su ove karakteristike prilagođene proizvođaču Elekta“.

Obrazloženje UKC-a Tuzla, zašto 90 cm i zašto najveći mogući promjer bio je da uređaj može koristiti što više pacijenata. Međutim, u Rješenju Ureda za razmatranje žalbi, UKC-u Tuzla se spočitava da 90 cm „ugovorni organ obrazlaže potrebom da se propiše do sada poznati najveći mogući otvor centrija kako bi se omogućilo liječenje što većem broju pacijenata“, što se „ne može prihvatiti kao argumentovano i uvjerljivo obrazloženje, a pri tome, uz odsustvo konkretnih dokaza za navedene tvrdnje“.

I žalitelju se tokom osporavanja punude Ured za razmatranje žalbi spočitao određene zamjerke u žalbenim navodima, kao površne i paušalne, te da bi tražene korekcije u tenderskoj dokumentaciji dovele do druge krajnosti, da bi tada također određeni proizvođači bili favorizirani.

Žalitelj je imao ukupno četiri žalbena navoda, od kojih nije svaki prihvaćen ali je u konačnici, kako smo već naveli, njihova žalba usvojena i ide se u novu proceduru javne nabavke. Sve to samo produžava agoniju najtežih onkoloških pacijenata u Tuzlanskom kantonu.

U jednom je trenutku na konferenciji za novinare 2. novembra, Tulumović ustvrdio da ne može drugačije raditi, da mora biti međunarodni javni poziv, jer ne želi biti „nova afera respiratori“. Zbog važnosti nabavke uređaja, broja pacijenata kojima život ovisi o nastavku liječenja, nije neopravdano priču o nabavci linearnog akceleratora i prateće opreme za UKC Tuzla, stavljati u istu ravan hitnosti kao što je u vrijeme pandemije bila nabavka respiratora za Federaciju. Jer, ova je priča davno prevazišla okvire teme za dnevnopolitičko prepucavanje lokalnih politika i spaljivanje vještica u TK. Veoma je upitno zašto se tema uporno sputava u lokalne okvire.

Alarmi su upaljeni još početkom godine, a do sada je trebalo da se uključi mnogo širi tim stručnjaka i viši nivoi odlučivanja. Životi 106 onkoloških pacijenata koji trenutno moraju na terapije u druge gradove, nisu ni lokalno i dnevnopolitičko pitanje. Niti ima vremena za rasprave.

BEZ ETIČKE DIMENZIJE

Dobavljači su firme koje žive od posla kakav je nabavka za UKC Tuzla i zbog specifičnosti robe s kojom posluju, nemaju priliku za takve poslove svaki dan. Zato je svaki javni poziv za njih utrka od koje se ne odustaje tek tako, niti treba očekivati da ih je mnogo briga što svaka žalba na tender i odugovlačenje procedure može da ugrozi nečiji život.

Moglo bi se raspravljati i o tome da li tenderska dokumentacija za ovakve nabavke o kojoj ovisi nečiji život treba da bude potpuno lišena etičke dimenzije, međutim, sve to je neko davno trebalo da pretpostavi i da uradi sve da preduprijedi situaciju kakvu imamo na UKC Tuzla.

Megafon.ba