Petak, Decembar 9

Ko će se „ogrijati“ ove zime (3): Prebacivanje dubioza na potrošače je udar na džepove građana

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

“Cijena uglja i drveta je postala ključna. Cijena uglja je ulazna u proizvodnji električne energije, dok je cijena drveta ulazna u proizvodnji peleta”.

Piše: Prof. dr. Izudin Kešetović    

Stara poslovica kaže da nema ništa džabe. Plaća se i ono što je besplatno. Ključni faktor je povećanje produktivnosti i konkurentnosti. Stoga, priča o energentima poprima dramatični finiš. Kako god se završilo na kraju će biti sveden račun.

ŠUTNJA O UZROCIMA PROBLEMA

O milijardi KM finansijskih dubioza u rudnicima niko ne govori. O poslovanju elektroprivreda se šuti. Cijeli sistem je u ogromnim dubiozama. I sada kada je došlo do poremećaja u snabdijevanju naftom i plinom sve se prebacuje na alternativne energente. To je plin i pelet koji su bili ekološki i ekonomski prihvatljivi. Grijanje na drvo i ugalj je postalo jedino rješenje za one koji mogu to individualno riješiti na klasičan način. Radi se o klasičnim pećima bez ili sa radijatorima. S toga se sva računica prebacuje na cijenu električne energije. Cijena uglja i drveta je postala ključna. Cijena uglja je ulazna u proizvodnji električne energije, dok je cijena drveta ulazna u proizvodnji peleta.

Stoga je jedino rješenje u produktivnosti proizvodnje ulaznih energenata. Nema ništa besplatno.

Koliki će biti ispostavljen račun teško je u ovom momentu dati procjenu. Niko pouzdano ne zna kako će se sve završiti sa cijenom plina, peleta i električne energije.  U konkretnom slučaju se radi o tzv. troškovnoj inflaciji. Sve finansijske dubioze će se preliti preko cijena. Cijenu će platiti građani iz svojih dohodaka ili štednje. Koliko? Za sada to niko ne zna.

Bilo bi pošteno bar da se izbaci prava kalkulacija. Prava kalkulacija je kod cijene drveta i uglja. Rješenje je u proizvodnji ovih energenata. Cijena peleta i električne energije je limitirana ulaznim troškovima. Zato su potrošači prevareni.

Prevareni su kod peleta jer su investirali u ekološki i ekonomski prihvatljiv energent.

Kod uglja grešku su napravile ektroprivrede jer nisu riješile problem poslovanja rudnika. Stoga bi bilo pošteno priznati grešku i tražiti rješenje u efikasnijem poslovanju.

Prebacivanje svih dubioza na potrošače bez subvencija bio bi veliki udar na dohodak građana i preduzeća. Inflatorna spirala bi se “otkačila”. Proizvela  bi ogromne štete. Stoga je nužna aktivnost države tj. vlasti. Krajnje je vrijeme da se država očituje. Do sada to nije uradila. Mjere u dijelu ograničenja cijene peleta nisu dale rezultate.

ROBNE REZERVE ENERGENATA

Alternativno rješenje je da država prozvodnju peleta i električne energije preuzme kao robne rezerve. To podrazumjeva rebalans Budžeta i plaćanje za robu. “Ako hoćete nešto besplatno morate platiti za to” je citirana izreka malezijskog ministra finansija. ( Citat iz knjige  Mohamad Mahathir : “New deal za Aziju”, strana 87., prevod, Izdavačka kuća Ljiljan, Sarajevo 2000.godine.)

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.