Kakva je sudbina djece nakon izlaska iz starateljskih domova u Tuzlanskom kantonu?

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

Dvadesetdvogodišnja Tuzlanka D.V. odlična je studentica treće godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, živi u iznajmljenom stanu koji sama plaća, uglavnom novcem osiguranim od stipendija. Jedna je od onih lijepih, nasmijanih djevojaka koje svakodnevno susrećete na tuzlanskim ulicama, voli da uči, ima drugarice, ljubav, želje, snove da će jednog dana biti doktorica i pomagati ljudima.

No, iza prvog utiska djevojačke bezbrižnosti tipične za te godine, a koji imate tokom susreta sa ovom mladom djevojkom, krije se veliko životno iskustvo koje je morala da prolazi u uzrastu u kojem je jedino trebala da se igra i druži sa školskim drugaricama i drugarima.

PRIPREME ZA IZLAZAK „VANI“

U Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, kaže u razgovoru za Megafon, došla je sa samo šest godina. U okrilju Doma završila je Osnovnu školu Sjenjak, a potom srednju Medicinsku školu u Tuzli.

U 19-toj godini je, jer su takvi propisi, izašla iz sistema javne brige.     

Ne voli da se medijski eksponira, pa je zamolila da je ne slikamo i da pišemo samo inicijale. Ipak, želi da ispriča svoje iskustvo koje bi moglo biti i inspiracija drugima, a da ne skreće mnogo pažnju na sebe.

Prirodan je ljudski strah od života i odgovornosti koje nosi punoljetstvo, samo što su za razliku od većine nas, kod naše sagovornice ta razmišljanja bila svakodnevnica.  

„Istina, odgajatelji nisu imali samo profesionalni pristup, pružali su nam i ljubav, roditeljsku pažnju koja nam je trebala. Oni su za nas bili tu 24 sata, njima smo se mogli obratiti u svakom trenutku. Imali smo pažnju pedagogice, logopedice. Međutim, stalno sam razmišljala šta i gdje dalje.

S vremena na vrijeme smo i kroz projekte nevladinih organizacija imali sadržaje i edukacije, tako da smo pripremani i malo intenzivnije pred izlazak iz Doma“, kaže D.

Iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla ove godine izlazi četvero mladih (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Godinu prije izlaska, prolazila je obuke kojima su ih intenzivno pripremali za praktične izazove po izlasku iz sistema javne brige, poput sticanja finansijske pismenosti, kako pripremiti dokumentaciju za upis na fakultet, kako napisati motivaciono pismo ili CV-a ako bude tražila posao.

„Već pred završetak srednje škole, nisam bila sigurna da li ću upisati fakultet, ili ću se zaposliti. Ali, imala sam podršku osoblja iz Doma, imala sam i podršku nevladinih organizacija. Potom sam uspjela osigurati stipendije, najviše iz razloga jer sam tokom obrazovanja uvijek imala na umu da ću dobrim ocjenama kasnije moći nešto da nastavim. Na konkursima za stipendije imala sam prolaz, ne samo zato što sam štićenica Doma, već i zato što sam imala odličan prosjek ocjena“, kaže naša sagovornica. 

„Uvijek sam imala super društvo, super ekipu i svi su oni bili djeca koja su odrasla „vani“. Naravno, štićenici s kojima sam odrasla su uvijek bili moja braća i sestre, ali ja sam uvijek nekako imala i društvo „vani“ s kojima sam i danas u lijepim odnosima“.

Aktivna je u Udruženju za djecu i mlade u BiH Iuventus, članica je Upravnog odbora. Udruženje okuplja mlade koji više nisu u sistemu javne brige i niko kao oni ne može bolje znati šta bi sve trebalo izgraditi u društvu kako bi ova populacija bila potpuno spremna da se uključi u svakodnevni život bez podrške ustanove u kojoj su odrastali.

Udruženje vodi Bilal Kovačević, također, mladić koji je odrastao u Domu.

Trenutno rade na više projekata, a posebno u projektu KORAK koji provodi Catholic Relief Services (CRS) u Bosni i Hercegovini, a koji im, kaže naša sagovornica, pružaju veliku podršku za pripremu za samostalan život nakon punoljetstva.

„Zahvaljujući CRS-u smo rad Udruženja podigli na viši nivo. Oni su prepoznali naš problem koji imamo i koji želimo da riješimo. Važno nam je i radimo na tome da nas sistem prepozna, najvažnija je finansijska podrška u stambenom zbrinjavanju, prilike za stipendije, da ne bude maksimum samo zapošljavanje, već da nam se pomogne i da pravimo neke lijepe priče“, kazala je D.V.

Jedan od sastanaka radne grupe u TK čije je osnivanje u okviru projekta KORAK inicirao CRS (Foto: M.H./CRS)

„Danas imam socijalnog radnika koji je tu za mene 24 sata i mogu mu se obratiti kad god želim. Tako je po zakonu, do moje 26 godine“, kaže nam D. izbjegavajući da priča o detaljima samostalnog života i svih finansijskih izazova s kojima se suočava.

A stvarnost je takva da ako zaškripi, ne može da plati kiriju za stan, ili ima sličan finansijski problem, kao i svi drugi, mora se snalaziti kako umije. Sve institucije u sistemu, od socijalnog rada, institucija vlasti, tu su, pružaju podršku u pojednim segmentima i djelomično, ali pošto više nije u sistemu javne brige, mora se snalaziti kako umije.

STRAH OD NEPOZNATOG

„Finansijska podrška bi nam bila važna, kroz naknadu, ili kroz stipendije. Recimo, dok se neko odluči za posao, treba mu pomoć bar prve dvije godine“, kaže D.V. vjerujući da će sve aktivnosti u kojima i sami kroz Udruženje sudjeluju, izgraditi takav sistem za buduće korisnike usluga ustanova javne brige.

Amela Tupajić, šefica socio-pedagoške službe Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, koji je trenutno jedina porodica za 80-ero djece, kaže da imaju primjetan porast smještaja djece u javnu brigu, ali da rade sve, koliko mogu da im pruže punu brigu i zaštitu.

Ove godine četvero mladih izlaze iz Doma i posebno su im posvećeni.

„Kada nadležni centar za socijalni rad smjesti dijete u Dom, Dom postaje sveobuhvatan servis pružanja usluga. Prvenstveno za smještaj, hranu, psihosocijalnu podršku. Između ostalog tu je uključena i priprema mladih za napuštanje iz sistema javne brige. Mislim da bismo svi tome trebali posvetiti veliku pažnju, jer djeca u Domu imaju punu podršku, u smislu da imaju redovan obrok, uvijek se imaju kome obratiti. Međutim, samim napuštanjem sistema javne brige, nekako se mlade osobe nađu na margini i pitaju se šta onda.

Amela Tupajić, šefica socio-pedagoške službe Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Centri za socijalni rad u saradnji sa stručnim timom iz naše ustanove rade plan zaštite za dijete najmanje šest mjeseci prije napuštanja sistema javne brige. Taj plan obuhvata sve ono što je neophodno za kvalitetno osamostaljivanje mlade osobe. Da zna tačno kuda ide i da adaptacija ide na što bezbolniji način. Mlade osobe se suočavaju sa opravdanim strahom od nepoznatog, jer sve obaveze preuzimaju na sebe“, kaže Tupajić.

Zavisno od resursa koje imaju ti mladi ljudi, Centri za socijalni rad dalje djeluju. Ukoliko štićenici imaju rodbinu, utiče to na stambeno zbrinjavanje, ukoliko mlada osoba želi posao, u skladu sa strukom pomogne joj se u traženju posla, ili ukoliko žele da studiraju, također imaju podršku Doma.

Naša sagovornica kaže da, iako prije svega moraju biti profesionalci, s godinama se i vezuju za djecu, te im nisu samo profesionalna briga i posao.

Kaže da imaju mnogo lijepih i uspješnih primjera mladih koji su dobili posao, stambeno su zbrinuti, imaju stipendije i vjeruju da će sutra biti zaista uspješni i korisni članovi društva. Također, imaju mlade koji se zbog raznih strahova teže adaptiraju na novo i nepoznato i zato je rad sa njima i podrška koju im pružaju, veoma važna.  

„Predstavnici Doma, u saradnji sa Ministarstvom za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, SOS Dječijim selima, uključeni su u izradu metodologije za pripremu mladih za izlazak iz sistema javne brige. Ta priprema je sveobuhvatna“, kaže Tupajić.

Riječ je o pilot projektu koji će, kako je kazala naša sagovorica, unaprijediti sistem podrške i zaštite, te da će biti primjer dobrih praksi koji će se primjenjivati u budućnosti.

„Također su predstavnici Doma uključeni u aktivnosti koje radi CRS u projektu KORAK. Radi se na metodologiji koja će se primjenjivati u budućnosti. Svi dajemo doprinos iz svog ugla, kako bi se mogao unaprijediti taj postupak izlaska mladih iz sistema javne brige“, kazala je Amela Tupajić.

Obaveza je sve više pred ovom ustanovom, a kako bi odgovorili na sve izazove, suočavaju se sa „unutrašnjim“ problemom, ključnim za sve ono što rade. Naime, imaju problem sa nedostatkom stručnih kadrova, kaže za Megafon Amila Šećerbegović, direktorica Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla.

Amila Šećerbegović, direktorica Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla (Foto: N.Š.K./Megafon.ba

„Što se tiče finansiranja Doma za djecu bez roditeljskog staranja, zaista imamo veliku podršku Vlade Tuzlanskog kantona kao i našeg resornog ministarstva, na čelu sa ministrom Fadilom Alićem. Sve probleme koje imamo, kroz kontakte s njima uspješno rješavamo. Ono što je problem, ne samo kod nas, nego generalno u državi, jesu stručni kadrovi koji nam nedostaju. U fazi smo transformacije i samim tim standardni, klasični Dom, ne može odgovoriti potrebama, tako da su nam stručni kadrovi veliki problem“, kaže Šećerbegović.

Naša sagovornica samo želi reći, da iako su oni podrška drugima, i njima je podrška potrebna i to ona sistemska, finansijska i svaka druga.

VAŽNOST PROJEKTA KORAK

Catholic Relief Services (CRS) je pokrenuo projekat KORAK, koji uključuje pripremu strateških dokumenata, odnosno, uvođenja u sistem svih koraka potrebnih za mlade koji izlaze iz sistema javne brige. U Tuzlanskom kantonu su inicirali osnivanje radne grupe koja već intenzivno radi na tom planu.

Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, iako se u javnosti o tome mnogo ne zna, itekako su uključeni u ovaj projekat, ali i redovno se bave stvaranjem konteksta za mlade ljude koji izlaze iz sistema javne brige.

Dr. sci Suada Selimović, stručna savjetnica u Ministarstvu kaže za Megafon da su, naravno, sve mjere na kojima rade za podršku mladima koji nakon punoljetstva izlaze iz ustanova veoma važne, ali da je priprema za izlazak ključna.

„Na pitanje kad počinje priprema, mi bismo rekli, onda kad dijete bude smješteno u određenu ustanovu. Od dana izmještanja djeteta iz porodice, radi se na pripremama i to je ta promjena koja će biti uvedena i o kojoj se govori u okviru projekta KORAK. Znači i edukacija stručnjaka o obaveznoj primjeni metodologije vođenja slučaja, a to podrazumijeva i izradu individualnog plana podrške“.

Dr. sci Suada Selimović, stručna savjetnica u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak TK (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Aktivnosti se, kaže naša sagovornica, nastavljaju i u okviru drugih projekata, u okrilju federalnog resornog ministarstva i u saradnji pa i Udruženja na čijem je čelu Selimović. Kaže da naglašava ulogu ove partnerske organizacije u aktivnostima jer su njihovi članovi/ce stručnjaci u pojedinim oblastima, certificirani za primjenu metodologije vođenja individulanog slučaja.

„CRS radi u saradnji sa Udruženjem za edukativnu i savjetodavnu podršku hraniteljstvu/udomiteljstvu u FBIH, naravno, uz saradnju sa kantonalnim ministarstvom, jer važno je da su svi uključeni, nadležne i stručne osobe, jer je riječ o strateškom i sveobuhvatnom pristupu“, naglažava Selimović.

Dr. sci Edin Šestan, pomoćnik ministra za rad, socijalnu politiku i povratak TK, kaže za Megafon da je u završnoj fazi izrada mjera podrške mladima iz ove populaciju u Tuzlanskom kantonu, a na tome intenzivno rade i u okviru radne grupe koju je inicirao Catholic Relief Services.

Dr. sci Edin Šestan, pomoćnik ministra za rad, socijalnu politiku i povratak TK (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

„Možemo kazati da je prošle godine, CRS, odnosno naše Ministarstvo, u saradnji i sa drugim ministarstvima u Federaciji, sačinilo analizu zakonskih propisa koji regulišu status djece bez roditeljskog staranja. To je veoma važan akt koji može poslužiti kao dobra osnova za strateške dokumente. Jedan od zaključaka te analize je da djeca koja izlaze iz sistema alternativne brige nailaze na brojne poteškoće i da nemaju dovoljno podrške od društva. Ono što je ključno je da se tu govori isključivo o sistemskoj podršci, ne o pojedinačnim i parcijalnim podrškama. U vezi s tim, Ministarstvo i CRS, te Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, sačinili su memorandum o razumijevanju u zajedničkom radu. Govorimo prije svega o mjerama za podršku u rješavanju stambenog problema, konstantnoj psihosocijalnoj podršci, podršci u zapošljavanju.

Kada govorimo o zapošljavanju, Minstarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK kao jedno od rijetkih ministarstava u Federaciji BiH, ima svoj program podsticaja zapošljavanja mladih koji izlaze iz sistema alternativne brige. I ove godine ćemo imati taj program i izdvojit ćemo novac za sufinansiranje troškova poslodavcu, kako bi zaposlili ove mlade ljude“, kazao je pomoćnik ministra Šestan.

POTREBA MULTISEKTORSKOG RADA

Nadalje naglašava naš sagovornik da je za sveobuhvatnu podršku mladima koji su izašli iz sistema javne brige, potreban multisektorski pristup. U tom smislu veoma je važna i saradnja sa drugim ministarstvima u Vladi TK, ali i lokalnim institucijama i ustanovama.

Primjera radi, kada je riječ o stambenom zbrinjavanju, važnu ulogu imaju gradovi i općine. Tako da bi, vjeruju i naši sagovornici iz resornog Ministarstva u Tuzlanskom kantonu, uz potpunu saradnju drugih, mogli u dogledno vrijeme stvoriti okvir neophodan za potpunu sistemsku podršku i zaštitu mladima koji nastavljaju život van starateljskih ustanova.

Megafon.ba