Autor: Megafon.ba
Privredni i ekonomski velikan, Tuzlak, dr. sc. Imšir Imširović je vodio Privrednu komoru Tuzla u periodu najvećih potresa za privredu Tuzle. Čovjek koji se nikada nije bavio politikom, već samo i isključivo privredom. Uvijek ispred svoga vremena i uvijek korak ispred menadžera i zakonodavaca.
Na kraju 1980-ih savjetovao je kompanije u “markovićevoj privatizaciji” i nenormalnim uslovima poslovanja usred hiperinflacije, uvijek pokušavajući pronaći načine za profitabilno poslovanje. Bio je spona između Opštine Tuzla i Sodaso kombinata u često napetim pregovorima o saniranju posljedica slijeganja tla i njegovom zaustavljanju.
Tokom predratnog stanja 1991. i 1992. godine na danonoćno je radio na deblokadama pruga i cesta tražeći načine kako da se robe izvezu usprkos sukobima i blokadama.
Vodio je Krizni štab Privredne komore Tuzla, a njegov telefon je bio najbolja i često jedina veza privrede s vanjskim svijetom.
Za vrijeme rata Privredna komora na čelu s Imširom Imširovićem je pokušavala sačuvati i preorijentisati proizvodnju, saznati šta se događa s kompanijama u Zvorniku, Bijeljini, Orašju ili Doboju, probiti blokade za uvoz ili izvoz i u tome obično uspijevala. Tokom cijelog rata Komora je imala neke informacije o privredi na cijelom području njenog djelovanja, imuna na politiku, uvijek fokusirana samo na privredu.
Na početku rata kada su komunikacije prekinute, Privredna komora na čelu s Imširovićem je čak funkcionisala i kao mini Narodna banka za Tuzlu i vodila monetarne poslove u uslovima potpune monetarne anarhije i pojave raznih valuta nejasne vrijednosti. Tokom cijelog rata Komora je zasijedala, savjetovala, pokušavala i planirala.
Usred rata, ne gubeći svoj čuveni optimizam, Imšir Imširović je vodio tim koji je planirao obnovu privrede nakon rata. Ideja je bila da se prvo stranim kreditom pokrenu Termoelektrana i rudnici te obnovi izvoz struje, a onda tako zarađenim novcem pokrene hemijska industrija koja bi za sobom povukla obnovu ostatka industrije, prije svega Livnice, TTU-a i Guminga. Zatim bi usljed rasta standarda i dolaska novca slijedila obnova ostalih privrednih kapaciteta- proizvodnje hrane, pića, odjeće i obuće, uslužne djelatnosti. Da smo ga barem poslušali!
Nakon prvih deblokada 1994. godine Imšir Imširović je bio u Hrvatskoj, a odmah nakon rata 1996. godine u suradnji s Forumom građana Tuzle i u Srbiji, dogovarajući izvoz struje, soli, uglja, poliola i soda. Zahvaljujući njemu, često preko talijanskih i mađarskih banaka jer su granice bile zatvorene i platni promet prekinut, iz Tuzle se već 1996. godine ponovo izvozilo, a prijeko potreban novac je dolazio u grad i privredu.
U poslijeratnom periodu Imšir Imširović neumorno je radio na reformi Privredne komore Tuzla kako bi bila što jeftinija, što efikasnija i što korisnija. Organizirao je privredne sajmove u Tuzli, vodio kompanije na strane sajmove i gradio pokidane poslovne veze. Na čelu Komore pomagao je kompanijama u dobijanju ISO certifikata i pokretanju izvoza na tržište Europske Unije. Iz mjeseca u mjesec upozoravao je vlasti na štetne pojave u procesu privatizacije, savjetovao, urgirao i sugerirao, svo vrijeme štiteći komoru i privredu od utjecaja politike.
Vodeći Privrednu komoru Tuzla bavio se isključivo svojim poslom, imun na izazove i ponude politike ili na prilike za velike riječi i ličnu slavu. Tokom nekoliko desetljeća njegovog neumornog rada, jedino što je javnost ikada privatno saznala o dr.sc. Imširu Imširoviću bila je njegova velika ljubav prema kravatama koje je uvijek nosio, kupovao i sakupljao kao uspomene na mnoge destinacije koje je kroz posao posjetio. Znao je vezati kravatu na 12 načina, od čega je 5 načina sam smislio. Tokom života sakupio je više od 1000 kravata.
Dr. sc. Imšir Imširović bio je čovjek privrede, čovjek optimizma i realan čovjek svjestan prilika i ograničenja u poslovanju, koji je proveo privredu Tuzle kroz najgori period u njenoj historiji, iz krize u krizu nikada ne gubeći optimizam i vjeru da privreda može opstati i napredovati, dajući sve od sebe i od Privredne komore Tuzla da joj u tome pomogne, u čemu je obično i uspijevao. Ispravljao je greške koje je činila država kroz pogrešne ekonomske politike i pomagao privredi koliko god je mogao usprkos tome što je država često odmagala. Za privredu tuzlanske regije bio je „i otac i majka“ i bez njegovog tihog, nevidljivog i često ključnog rada pitanje je da li bismo danas imali ikakvu privredu, pogotovo velike pogone poput Solane, Dite, Siporeksa, Cementare, Koksare, TTU-a i mnogih drugih.
Doprinos Imšira Imširovića opstanku našeg grada i njegove privrede, kao i privrede cijele tuzlanske regije je nemjerljiv i ne smije biti zaboravljen.
Dr. Imširović je preminuo 9. januara u 85. godini života.
Dženaza i ispraćaj su ispred Komemorativnog centra u Tuzli, u četvrtak 11. januara 2024. godine, u 12:30 sati. Ukop će biti na mezarju Bukovčići.
(Priredio i ustupio za objavu: Dino Šakanović)
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.