Glasači su glasali PROTIV a ne ZA

Piše: Nedžad Kušljugić

Nije fenomen u nas da glasači ukažu povjerenje kandidatu samo da u vlast ne bi ušao onaj drugi. Da je manje kritike a više samokritike, izborni gubitnici znali bi u kojoj su mjeri i sami doprinijeli tome. 

Potcjenjivanje glasača

Opće je uvjerenje svih značajnih političkih faktora da su najveći gubitnici proteklih izbora Dragan Čović, Fahrudin Radončić i SBB kao stranka, te Savez za promjene ili kako su u izborni proces ušli bombastičnim nazivom Savez za pobjedu (SDS, PDP i NDP) u Republici Srpskoj.

Neposredno nakon objave prvih preliminarnih rezultata iz HDZ-a BiH i susjedne Hrvatske koordinirano su pristizala saopćenja, izjave i objave na društvenim mrežama visokih dužnosnika da su Bošnjaci Hrvatima u BiH opet izabrali člana Pedsjedništva.

U javnosti su ove informacije uzete zdravo za gotovo bez prethodne analize istinitosti tvrdnje.

Već smo pisali o tome ali evo još konkretnih, statističkih pokazatelja.

U općinama u BiH u kojima su Hrvati apsolutna većina: Orašje, Livno, Tomislavgrad, Posušje, Grude, Široki Brijeg, Ljubuški, Čitluk, Čapljina i Neum, kao i Grad Mostar u kojem su Hrvati relativna većina, ukupno živi 335.231 stanovnika, od čega je 263.546 ili 78,62 posto Hrvata.

U tim općinama ukupan broj birača prema izbornim spiskovima je 269.857. Imajući u vidu procenat Hrvata u ovim općinama, trebalo bi da u tim općinama ima 212.161 glasača Hrvata.

Za Dragana Čovića je u navedenim općinama glasalo 77.672 glasača ili prema ovim podacima 36,61 posto.

Dakle, tek trećina upisanih birača Hrvata.

Njegovo odnarođeno ponašanje i život na nivou trulog bogataša koji u „zaboravljena naselja“ ne zalazi ni tokom predizborne kampanje, zasigurno je bio uzrokom velikoj apstinenciji hrvatskih glasača. Nije ih potakla na izlazak ni činjenica da bi im „Bošnjaci opet mogli izabrati“ člana Predsjedništva.

Čovićev svojevremeni pokušaj osmišljavanja izbornih jedinica po kojem Hrvati iz, recimo Sarajeva, nisu „pravi“ Hrvati, bio je klasičan autogol i očigledno je da se s takvom politikom ne slažu ni Hrvati koje bi se iscrtalo na kartama kao „prave Hrvate“.

Dragan Čović bi također trebao analizirati da li je svojim istupima, konstantnim prijetnjama i ucjenama, koketiranjem sa Miloradom Dodikom, proizveo strah kod drugih konstitutivnih naroda i građana u BiH od njih dvojice kao prijetnje svim pozitivnim procesima u BiH. Time je proizveo situaciju da su značajan broj glasača Željka Komšića ustvari glasači protiv Dragana Čovića.

I vlast i opozicija

Fahrudin Radončić i naročito šef njegovog izbornog štaba Adis Arapović su također, već nakon objave prvih preliminarnih rezultata, tvrdili da je izborni rezultat Radončića i SBB-a zapravo izborna krađa.   

Ponovo su se početkom sedmice oglasili saopćenjem.  

„S obzirom na ogroman broj nesumnjivih dokaza izborne krađe putem nelegalnih biračkih odbora, zamjene i popunjavanja glasačkih listića izvan biračkih mjesta, poništavanja važećih listića i pravljenja pola miliona nevažećih, glasanja desetina hiljada mrtvih, te lažno glasanje iz inostranstva, SBB zahtijeva da CIK obavezno naloži ponovno brojanje svih glasačkih listića u glavnom centru za brojanje, uz prisustvo domaćih i stranih posmatrača, shodno članu 5.30 Izbornog zakona BiH“.

Za regularnost izbornog procesa odgovorna je Centralna izborna komisija (CIK) BiH, odnosno konkretne osobe protiv kojih je moguće pokrenuti sudske procese ukoliko postoje sumnje u neregularnost izbornog procesa.

Pola miliona nevažećih glasačkih listića, medijske spekulacije, „prozivke pojedinaca“, objavljivanje slika i snimaka u medijima jesu razlozi za analizu i to ozbiljnu, uključujući CIK, pa čak i SIPA-u.

Kandidat SDP BiH za člana Predsjedništva Denis Bećirović, takođe tvrdi da je on žrtva montiranih izbora, ali ako postoje indicije da se izborna krađa zaista dogodila zašto reakcije svih nisu konkretnije.

U demokratskim društvima lažiranje izbora je neoprostiv prijestup koji ne može proći nekažnjeno.

Ovako nam ostaje da razmišljamo, da li su birači možda tek kaznili ponašanje SBB-a, „ni vlast, ni opozicija“, odnosno vlast kad su funkcije u pitanju, a opozicija kad je odgovornost u pitanju. Potcenjivanje inteligencije glasača, ma šta o njima mislili je, pokazali su i raniji izborni procesi, neoprostiva i autodestruktivna taktika.  

SBB je dosta mlako reagirala i na stalne provokacije SNSD-a i HDZ-a BiH kojima a se potcjenjuje država BiH, što je očigledno uticalo na njihove potencijalne birače.

Stalni fokus na SDA BiH, kontinuirani napadi na tu stranku i pojedince, bez ponuđenih konkretnih programa u komplikovanoj političkoj stvarnosti BiH, nisu prepoznati kod birača kao borba za BiH, već tek kao borba za prevlast nad foteljama SDA.

Davor Dragičević ne može sam

Savez za pobjedu u Republici Srpskoj također neprestano ponavlja tezu o izbornoj krađi.

Na okupljanju u znak podrške porodici ubijenog Davida Dragičevića lider SDS-a Vukota Govedarica poručio je:  „'Ja Vukota Govedarica iz Gacka poručujem da hoću da znam koliko je bilo lažnih listića. Tražimo da se utvrdi svaki glasački listić i nađemo one lažne koji su ubačeni u glasačke kutije. Ne znam zašto se boje istine. Ja nisam pokraden 7. oktobra, već volja naroda. Odavde im poručujem da oni koji su počeli mandate 2014. godine kupovinom mandata i koji skrivaju ubistvo banjalučkog studenta, da sa njima narod nema budućnost. Znam da su pljačkali, znam da su kupovali ali hoću da se to utvrdi jer znam da može“’.

Istovremeno, kandidatu Saveza za pobjedu za srpskog člana Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću, najveći su problem glasači iz ruralnih sredina, ne analizirajući pritom zašto je ovaj put za njega glasalo oko 35.000 glasača manje nego na prošlim izborima.

Bez imalo samokritike, dužnosnici Saveza za pobjedu za svoj neuspjeh okrivljuju birače.

Miloradu Dodiku i SNSD-u je neriješeno ubistvo Davida Dragičevića, bilo težak teret u predizbornoj utrci.

Pa ipak su SNSD i Dodik dobro prošli u izbornoj utrci,  ne zato što im se vjeruje već zato što se očigledno opoziciji u Republici Srpskoj ne vjeruje dovoljno.   

Megafon.ba