“Kad sam dobio kćerku Azru sestra mi je poklonila fotoaparat, tako da je dolazak na svijet jedne velike ljubavi bio povod drugoj – od tada bivam roditeljem i učim pisati svjetlom”.
Razgovarala: Nermina Šunj – Kušljugić
Edis Halimanović iz Sarajeva je, uz prvonagrađenog fotoreportera Kemala Softića, dobitnik nagrade Ambasade Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini za najbolju fotografiju o temi kvaliteta zraka. Halimanovićeva nagrađena fotografija „Sarajevo“, koja prikazuje grad utonuo u smog, jedna je od najimpresivnijih o ovoj temi i često korištenih na internetu za ilustraciju zagađenja zraka u Sarajevu, a da mnogi i ne znaju ko je autor.
Fotografije kao medij za društveni aktivizam
Mada Halimanovićevu skromnost dok govori o sebi demantiraju dosadašnji uspjesi, o fotografiji i strasti prema fotografskim bilješkama svijeta oko nas koje imaju i društveni značaj, govori kao o ličnoj percepciji i ličnoj potrebi za estetikom.
S obzirom na to da fotografija nije vaša primarna profesija, za razliku od fotoreportera i profesionalno angažiranih fotografa, koliko su fotografije koje stvarate izraz društvenog aktivizma?
Fotografije koje pravim i kojima bilježim svoj doživljaj stvarnosti primarno imaju za cilj zadovoljenje sopstvenih etičkih i estetskih potreba, no kako je aktivizam integralni dio moga bića i djelovanja, tako i fotografije koje stvaram neizostavno u sebi sadrže, manje ili više, dimenziju društvenog aktivizma.
U konkretnom slučaju nagrađeni ste za fotografiju koja govori o zaštiti okoliša.
Da, uobičajeno je da se to tako naziva – zaštita okoliša ili zaštita planete, ali bih bio sretniji da upotrebljavamo neki primjereniji, konkretniji termin, koji bi preciznije opisao o čemu se tu zaista radi. Mislim na to da mi, ljudska bića, brigom o okolini, zaštitom planete Zemlje brinemo o sebi i štitimo prije svega sebe same, svoje zdravlje i sopstvenu kvalitetu življenja, nažalost, najčešće upravo od samih sebe. Znači, najdirektnije se radi o nama samima, a ne o okolini i planeti. Preživjeće planeta zagađenje, mi smo ugroženi i upitni!
Švedska ambasada u BiH je u okviru svog Projekta upravljanja kvalitetom zraka pokrenula kampanju pod nazivom “Pričajmo o zraku!” i u sklopu kampanje organizovala takmičenja za najbolju fotografiju na temu kvalitete zraka u Bosni i Hercegovini, odnosno izbor najšokantnije fotografije koja prikazuje zagađenje u našoj okolini.
Fotografija koju sam poslao na konkurs prikazuje kako Sarajevo, nažalost, često izgleda u zimskim mjesecima, a žiri ju je odabrao kao jednu od ukupno tri nagrađene.
Je li fotografija kao izraz aktivizma dovoljno cijenjena u BiH?
Sve i da jeste, u šta i nisam baš potpuno siguran, može i treba je se uvažavati i cijeniti još više. Moć i uticaj koje fotografija ima, kao medij koji nosi poruku, podstiče razmišljanje i aktivira čovjeka, i pokazatelj je da ju se treba i dalje, i što više aktivistički upotrebljavati.
Otkud ljubav prema fotografiji?
Konkretno, kad sam dobio kćerku Azru sestra mi je poklonila fotoaparat, tako da je dolazak na svijet jedne velike ljubavi bio povod drugoj – od tada bivam roditeljem i učim pisati svjetlom.
Vrlo je upečatljiv vaš fotografski potpis.
Moj fotografski potpis je: Edis Halimanović, Bosanac koji lični doživljaj i spoznaju stvarnosti zapisuje i (u) fotografijama, uz punu svijest da ti zapisi svjetlosti – ljudskom oku vidljiva Sunčeva sposobnost vršenja rada, svoja svojstva i puno značenje dobijaju tek u prisustvu posmatrača.
Nagrada Ambasade Švedske nije prva i nije to prvi uspjeh u svijetu fotografije?
Što se tiče aktivnosti, uspjeha i nagrada želio bih izdvojiti svoje članstvo u FVK Valter i AUF BiH te dvostruki uzastopni plasman u finale, po mom sudu najvećeg i najkvalitetnijeg regionalnog fotografskog takmičenja Balkan Photo Award, gdje mi je baš na posljednjem izdanju Festivala izložena fotografija pod nazivom „Bosna“, koja ima istovjetni aktivistički senzibilitet kao i nagrađena fotografija Sarajeva.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.