Piše: Nedžad Kušljugić
Jučerašnji beogradski, “svesrpski” sastanak predstavnika vlasti iz Bosne i Hercegovine i Srbije a čiji je deklarativni povod Stranačka deklaracije SDA, Miloradu Dodiku (SNSD) jedva dočekani okidač za aktueliziranje separatističkih ciljeva, pokazao je nedvosmisleno svu Dodikovu nemoć pred politikom regiona.
Politikom koja uprkos teškom bremenu prošlosti i teretu još živućih ideja prekrajanja Balkana, ipak teži ići ukorak s evropskim vjetrovima ujedinjenja, okrupnjavanja tržišta, infrastrukturnog povezivanja, jačanja ekonomije. A u tom kontekstu je veoma malo prostora za ideologije koje su bile uzrokom prošlog krvavog rata.
Svita (ne)istomišljenika
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, bar se tako čini prema onome što je iskazao javno, nije podlegao Dodikovoj histeriji nakon usvajanja pomenute Deklaracije SDA i nije se priklonio nastavku podgrijavanja političkih i međunacionalnih tenzija u BiH. Na sličnom političkom fonu bili su i srpski politički oponenti Dodikovog SNSD-a koji obnašaju funkcije u trenutnom Vijeću ministara BiH.
Za krupne političke procese koje zastupa Dodik, podrška koju on ima među Srbima očigledno je nedovoljna.
Podsjetimo se da je Dodik na proteklim općim izborima osvojio samo 368.210 glasova od ukupno upisanih 1.261.645 birača za srpskog člana Predsjedništva BiH. Dakle, samo 29,18 posto “svog” glasačkog tijela.
Ni blizu to nije snaga “prvog u Srba”.
Javna slika o političkoj Dodikovoj snazi niti je realna niti je prate adekvatni izborni rezultati posebno u bh. entitetu Republika Srpska. U stvaranju te fotošopirane verzije moći Dodiku pomažu njegovi politički trabanti i “papci” koji zauzvrat od njega očekuju dio finansijskog plijena, kroz uhljebljenje “svojih” u institucijama koje kontroliše SNSD te kroz javne nabavke i druge finansijske tokove.
Zato se on stalno kreće “po ivici”, ispipava granice strpljenja i tolerancije svojih političkih protivnika u drugim narodima, među Srbima, ali i strpljenje međunarodne zajednice. Čini to stalno, podgrijavajući vjekovne snove o srpskim zemljama, drage površnom glasačkom tijelu koje ni ne pokušava da analizira prednosti, gubitke i realne mogućnosti formiranja te romantizirane slike “svesrpskog života u zajedničkoj domovini”.
Činilo se da se ambicije Milorada Dodika završavaju sa osiguranjem vlasti u manjem bh, entitetu. Tome u prilog išle su povremene najave referenduma o odcjepljenju, insistiranje na obilježavanju 9. januara, neustavnog praznika kojeg niko ozbiljan u međunarodnim političkim krugovima ne priznaje, pokušaju uspostave rezervnog sastava policije, ili banalnog problema uzrokovanog njegovim insistiranjem na isticanju zastave RS-a u institucijama BiH.
Sve njegove inicijative doživljavale su fijasko, ali mu je uz blagonaklonost koalicionih partnera u Vladi RS-a, srazmjerno neuspjesima rasla politička moć u Republici Srpskoj.
Očigledno je da su sada apetiti Milorada Dodika porasli.
Pokušao je u svoj iracionalni plan, od kojeg bi nesagledive posljedice mogli imati svi balkanski narodi, uvući srbijanskog predsjednika Vučića, Srbiju kao državu i srbijanske građane.
Koliko god je Vučičev potez da uopće sastanči sa političkim predstavnicima BiH klasično nepoštivanje naše države i indirektno miješanje u unutarnje stvari BiH, toliko je beogradski sastanak sa svim rezultatima koje je polučio, u ovom političkom trenutku bio itekako potreban, da se Dodiku javno kaže da malo “zakoči”. Da budemo precizniji, Miloradu Dodiku je jučer “udarena svesrpska šamarčina”.
Odgovor Dodiku
Osmog oktobra u Beograd su pozvani članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić (DF), Šefik Džaferović (SDA) i Milorad Dodik. Sastanku će prisustvovati i turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan, te srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Najviši zvaničnici BiH, Srbije i Turske razgovarat će o početku gradnje autoputa Beograd – Sarajevo.
Ovom sastanku organiziranom na državničkom nivou, što pokazuje institucionalno uvažavanje države BiH, gle ironije prisustvovat će i sam Dodik. Zvanice je okupio jedini cilj: hitna potreba infrastrukturnog povezivanja balkanskih naroda i građana bez čega nema govora o ekonomskom napretku, temelju snage svake države. Slučajno ili ne, organiziranje razgovora u vrijeme političkih previranja u BiH, i pomenuta ironija, najbolja su poruka koja se mogla poslati Dodiku.
A jedan od autora poruke je i srbijanski predsjednik Vučić.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.