STOP FEMICID (5): Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla: Centri su podkapacitirani, sve više prijava nasilja u porodici

Piše: Enisa Alibalić

Nedavni slučaj femicida iz Gradačca, kada je 35-godišnji Nermin Sulejmanović ubio 38-godišnju Nizamu Hećimović otvorio je niz pitanja o zakonskim okvirima, postupanju, eventualnim propustima, ali iznjedrio i brojne probleme sa kojima se suočavaju u nadležnim institucijama.

JE LI CIJELI SISTEM ZAKAZAO?

Centri za socijalni rad odavno su podkapacitirani, a stručne osobe koje rade sa žrtvama nasilja nedovoljno tehnički i materijalni opremljeni, ali i nezaštićeni na terenu. Biće potrebno raditi više na educiranju kako građana o tome da nasilje nije privatna stvar i da imaju zakonsku obavezu prijaviti ono za koje imaju saznanja, tako i svih osoba u lancu koje rade sa žrtavama kako bi osjetile povjerenje prema sistemu koji je dužan zaštiti ih.

Vezani tekst:

STOP FEMICID (4) Predsjednik Općinskog suda Tuzla Muhamed Tulumović: Kaznena politika za nasilje u porodici stara je 10 godina, treba je mijenjati

Kada se dogodi slučaj nasilja u porodici koji privuče pažnju javnosti zbog brutalnosti ili smrtnog ishoda, najčešći komentar u javnosti je da je cijeli sistem zakazao. Važna karika u tom sistemu su centri za socijalni rad koji su po zakonu dužni postupiti po prijavljenom nasilju.

Direktorica Centra za socijalni rad Tuzla, Lejla Sadiković za Megafon kaže da se zakonski okvir koji postoji poštuje i da se od toga, kao i od usvojenih protokola ne odstupa. Smatra da se proteklih godina napravio značajan pomak u djelovanju, ali da prostora za napredovanje itekako ima. Povećan je broj osoba koje se odlučuju prijaviti nasilje što može izgledati kao da samog nasilja ima više. Međutim, istina je i da je mnogo više takvih slučajeva ranije ostajalo „između četiri zida“. Povećan obim posla zbog velikog broja prijava, ali i pritisak javnosti otvorili su pitanje mogućnosti.

„Naše su nadležnosti tu vrlo široke, ali isto tako svi mi u sistemu socijalne zaštite, posebno centri imaju problem kada su u pitanju kapaciteti. Uvijek morate na tom jednom referatu imati i jednog muškarca i jednu ženu. Ne možete dopustiti da se u tim situacijama kada se prijavljuje nasilje ne iznesu sve potrebne informacije zato što je ženu koja prijavljuje nasilje strah ili sram da to uradi pred socijalnim radnikom koji je muškarac.

Koliko to može da iznese jedan sistem socijalne zaštite, to je već upitno. S druge strane, posebno je važna saradnja sa policijskim upravama, jer često su to situacije koje se dešavaju tokom noći ili u nekim momentima kada imate samo dežurne službe, među koje spadaju i centri za socijalni rad. Prijave idu prema policiji, dežurni socijalni radnik izlazi na teren i ta se žrtva zbrinjava. Procedura donošenja Zakona o femicidu je kompleksna i zahtjeva procedure, ali i političku volju. Mi ne možemo čekati, jer se nama nasilje na terenu dešava svakodnevno“, ističe Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla.

OPTEREĆENI ADMINISTARTIVNIM POSLOVIMA

Djelovanje Centra za socijalni rad Tuzla ograničeno je kadrovskom podkapacitiranošću, ali i velikim brojem poslova – administrativnih, kancelarijskih i terenskih. Uz to, stručne osobe na terenu nerijetko su i same izložene nasilju, a zaštita nije dovoljna, naglašava socijalni radnik Nedjeljko Jurkić.

Nedjeljko Jurkić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Tuzla (Foto: E.A./Megafon)

„Što se tiče zakona, on je jasno definisan i mogu reći da imamo dobru zakonsku podlogu vezanu za postupanje svih institucija. Svakako da postoji prostor gdje bi se mogle korigovati mnoge stvari u okviru zakona. Kapaciteti centara za socijalni rad su negdje limitirani, odnosno nisu popunjeni na onom nivou na kojem bi trebali biti da bismo mi mogli odgovoriti svim onim potrebama građana i žrtava nasilja u porodici, da bismo mogli biti i na terenu i u kancelariji i obavljati administrativne poslove koji su obimni.

Vezani tekst:

STOP FEMICID (3) Amira Avdić: Zašto se žene sklanjaju u sigurne kuće, zašto se nasilnika ne skloni od žrtve?

Ono o čemu bi se trebalo voditi računa jeste kako da se oni koji rade u centrima za socijalni rad, materijalno, kadrovski i tehnički ojačaju. I sami stručni radnici izloženi su nasilju od strane tih istih nasilnika i verbalnim i fizičkim napadima, prijetnjama, krivičnim prijavama zato što radimo svoj posao“, ističe Jurkić.

POVEĆAN BROJ PRIJAVA NASILJA U PORODICI

Centar za socijalni rad Tuzla je prošle godine zaprimio 120 prijava za nasilje u porodici po kojima je i postupano, dok je za samo osam mjeseci ove godine već bilo 104 prijava. Socijalni radnik Nedjeljko Jurkić kaže da se u svim slučajevima postupalo po zakonu koji podrazumijeva cijeli niz radnji, od zaprimanja prijave do proslijeđivanja nadležnim institucijama, a onda praćenja slučaja.

Obaveza je pružanja žrtvi više vrsta pomoći – socijalne, zdravstvene, materijalne i pravne. Po potrebi se i uz pristanak žrtve mogu smjestiti u Sigurnu kuću.

„Svaka prijava koja je zaprimljena se adekvatno proslijedi nadležnim institucijama na dalje postupanje. Ono što je problem je svakako odustajanje od samih prijava. Mi uradimo prijavu nasilja, smjestimo žrtvu u Sigurnu kuću, obavimo ljekarski pregled, a onda prilikom saslušanja u Ministarstvu unutrašnjih poslova ili od strane postupajućeg tužioca, žrtva odustaje od svjedočenja protiv nasilnika u porodici, a uzimajući u obzir da je žrtva najčešće jedini svjedok nasilja u porodici, onda cijeli taj postupak negdje nam pada u vodu.

Do razloga dolazimo analizom koja nam je pokazala da žrtve odustaju zato što se nemaju gdje vratiti, nemaju dovoljno novčanih sredstava, nemaju podršku od strane svoje porodice. Imali smo upravo slučaj gdje je gospođa došla da prijavi nasilje, koja je od nasilnika otišla majci, ali tu nije mogla dugo ostati, pa se ponovo vratila suprugu koji ju je ponovo napao i onda se odlučila obratiti centru za socijalni rad.

Centar za socijalni rad Tuzla (Foto: E.A./Megafon)

Nasilje u porodici se i dalje smatra privatnom stvari iako i zakon obavezuje svakog ko nasilje primjeti ili ima saznanja o njemu da ga i prijavi. To se može obaviti i anonimno telefonom ili mailom, a mi smo dužni postupiti po tome“, kaže Nedjeljko Jurkić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Tuzla.

PROBLEM ODUSTAJANJA OD SVJEDOČENJA

Problem odustajanja od svjedočenja u više je navrata bio razlog neprovođenja daljeg postupka u slučajevima nasilja u porodici.

Vezani tekst:

STOP FEMICID (2) Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće u Tuzli: Što hitnije represivno djelovati prema nasilnicima

Pravnica u Centru za socijalni rad Tuzla, Larisa Đonlić smatra da ovdje ima prostora za zakonske izmjene.

„Ono što smatram da bi se možda trebalo uvesti, implementirati u samo zakonodavstvo da onda organi po službenoj dužnosti mogu podnositi odgovarajuće određene akte i prijave vezano za takvu osobu. Ako se nekome desilo nasilje i zbog straha ili nekog drugog razloga iskoristi blagodati zakona i odustane od krivične prijave, onda treba dati mogućnost organima – centru, tužilaštvu ili policijskoj upravi da postupaju kako bi se osoba koja je počinila krivično djelo nasilje u porodici procesuirala za djelo koje je počinila. Naravno, treba dobro ispitati da li ima elemenata za takvo što, ali ako se već u određenoj fazi postupka utvrdilo da ima elemenata da se to zaista desilo, posebno ako su u pitanju povratnici u nasilju, odnosno ako je riječ o nasilju koje se kontinuirano nastavlja, onda bi trebalo biti mogućnosti za davanje prostora nadležnim organima da postupaju dalje u tom smjeru.“, kaže Larisa Đonlić, pravnica u Centru za socijalni rad Tuzla.

I EDUKACIJA JE PREVENCIJA

Ono što bi, smatraju u Centru za socijalni rad Tuzla moglo pomoći u preventivnom djelovanju, a ujedno i smanjenju broja slučajeva nasilja u porodici je educiranje građana o obavezama prijave nasilja, rad sa žrtvama i nasilnicima koji podrazumijeva multidisciplinarni i pristup koji uključuje savjetovališta, ali i bolju povezanost svih nadležnih institucija, razgovaranje o preprekama koje postoje u zakonskom ili bilo kojem drugom smislu, ali i rješavanje problema, odnosno postupanje po propisima koji već postoje. Jačanje kapaciteta institucija je neizostavno.

Istraživanje Megafon.ba pod nazivom „Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici“ je izrađeno uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM)  i  Institute for Democracy  and  Mediation  (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj je isključiva odgovornost Megafon NDN d.o.o. Tuzla i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

 Megafon.ba