STOP FEMICID (4) Predsjednik Općinskog suda Tuzla Muhamed Tulumović: Kaznena politika za nasilje u porodici stara je 10 godina, treba je mijenjati

Piše: Maja Nikolić

Iz dana u dan otvaraju se nova i brojnija pitanja o sve izraženijem femicidu u Bosni i Hercegovini. Javnost s pravom postavlja pitanja, je li femicid uopće kažnjiv, kakva nam je kaznena politika, imaju li žrtve ikakvu zaštitu?

Slučaj Nizame Hećimović koju je ubio njen nevjenčani suprug Nermin Sulejmanović samo je na površinu izbacio ono što je negdje duboko u ovom društvu bilo sklonjeno od očiju javnosti, a to je da žene žrtve nasilja gotovo da institucionalno nisu uopće zaštićene. Prividno jesu, ali  u praksi gotovo da svaki novi slučaj nasilja u obitelji pokaže da nam je kaznena politika veoma zaostala.

SUĐENJA „DAN ZA DAN“

Primjerice, ukoliko sud i izda mjeru zabrane prilaska nasilnika žrtvi, a on tu mjeru prekrši, nasilniku slijedi samo prekršajna prijava, odnosno novčana kazna od 1.500 KM koju oni vrlo često izbjegnu platiti, ali i ako plate nije im to dovoljna opomena da prestanu s nasiljem, nego mnogima čak još veći povod da se žrtvi dodatno osvete.

Također, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u BiH se nije mijenjao već deset godina.

Vezani tekst:

STOP FEMICID (2) Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće u Tuzli: Što hitnije represivno djelovati prema nasilnicima

Izmjene kaznene politike već dugi niz godina zagovara Muhamed Tulumović, predsjednik Općinskog suda u Tuzli kojemu je nasilje u porodici uža, kako naučna oblast, tako i svakodnevno prati rad na ovim predmetima, ali i na edukacijama tužilaca i sudija kada je provedba kaznene politike prema nasilnicima u pitanju. Tulumović je bio i član određenih radnih grupa u borbi protiv nasilja u porodici.

Sudija Tulumović je za Megafon detaljno objasnio procedure postupanja pravosudnih institucija prema nasilnicima, a nas je posebno zanimalo kakva je uopće kaznena politika prema nasilnicima i zašto su oni sve više osokoljeni kada izvršavaju nasilje.

Prije svega, kada se sazna za nasilje u porodici, kada žrtva prijavi nasilje policiji, policijski službenici su odmah dužni izaći na lice mjesta, sačiniti zapisnik, unijeti u zapisnik sve okolnosti kao što su: ko je nasilnik, u čemu se ogleda nasilje, vrijeme nasilja, je li bilo svjedoka… Važno je, dakle, što više informacija prikupiti na licu mjesta.

„U roku od dvanaest sati dužni su podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere žrtvi za koju oni procijene, na osnovu utvrđenih okolnosti na licu mjesta, da je neophodna. Prije nego što se podnese zahtjev za izricanje zaštitne mjere, moraju se obaviti konsultacije sa Centrom za socijalni rad. Može se izreći jedna ili više zaštitnih mjera. Sud može prihvatiti jednu ili više mjera ili ne prihvatiti ni jednu, na osnovu informacija koje su prikupili pripadnici policije, a pretpostavka je da su policajci educirane osobe iz oblasti nasilja u porodici. Jer, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici iz 2013. godine, zakon jasno kaže da te osobe moraju biti educirane, kao i policija te centri za socijalni rad, sudovi i tužilaštva.

Sud je u roku od dvanaest sati dužan da odluči o podnesenom zahtjevu“, pojašnjava na početku našeg razgovora predsjednik Općinskog suda Tuzla dr. Muhamed Tulumović koji je vršio analizu u Općinskom sudu u Tuzli i uvjerio se da po ovom pitanju svi sudovi postupaju u roku ukoliko je zahtjev uredan i ukoliko ima kapacitet i obim dokaza neophodnih za donošenje odgovarajuće mjere.

Međutim,  događa se u praksi da su neuredni i nepotpuni zahtjevi i da je sudiji teže izreći zaštitnu mjeru bez bilo kakvih dokaza.

„Zakonom je propisano koji su osnovi sumnje koji trebaju, a to je skoro najniži stepen u toj dokaznoj građi, ali mora postojati neki dokaz“, kaže nam Tulumović.

Ipak, najveći problem je kada žrtva prijavi nasilje, a onda kada treba biti saslušana odbija dati izjavu u i poziva se na blagodeti Krivičnog zakona, na član 97. i neće da svjedoči.

„Prema informacijama koje imam, a koje čujem kroz edukacije sudija i tužilaca i kroz saradnju s nevladinom sektorom, saznajem da žrtve dobivaju pogrešne instrukcije i da zato odbijaju dati izjave. Lično smatram da tu odredbu treba ukinuti kod krivičnog djela nasilja u porodici. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici treba mijenjati i on ima manjkavosti, ali ovdje govorim o blagodeti za ovu vrstu postupka. Treba je ukinuti jer sprečava sudove u efikasnijem vođenju postupaka. Sprečava i policiju, ali prije svega sud“, pojašnjava nam predsjednik Općinskog suda Tuzla.

Treba svakako pojasniti, ukoliko žrtva odbije dati izjavu policiji, a Sud izrekne zaštitnu mjeru zabrane nasilniku, on ima pravo da se žali na takvu Odluku, a takva odluka se može ukinuti od strane Višeg suda.

Također, ono sa čime se sudovi susreću jeste da se podnese zahtjev za izricanje određene zaštitne  mjere, ali se ne navodi u čemu se ogleda nasilje i navede se samo zakonski osnov, bez činjeničnog osnova. Tada sud najčešće vraća slučaj na uređenje zahtjeva kako bi minimizirao mogućnost da se odbije zahtjev.

„Provjerio sam podatke. U Općinskom sudu u Tuzli odbijeno je u proteklih pet godina devet zahtjeva u kojima policija nije uredila zahtjev. Nažalost, ni za jedan taj odbijeni zahtjev nije uložena žalba i mi ne znamo kakav bi bio stav Kantonalnog suda. Sada je zato intencija da policija treba da ulaže žalbe na ove odluke gdje se odbija zahtjev za izricanjem zaštitne mjere. S druge strane, mi redovno imamo žalbe kada Sud izrekne zaštitnu mjeru.

Zadnjih pet godina izrečeno je više od 170 zaštitnih mjera i imali smo oko 25 žalbi, ali nismo imali ni jedne ukinute odluke suda. Mada nama nije u krajnjem slučaju bitan broj izrečenih mjera, nego je li ta mjera efektivna i je li njena svrha ispoštovana da je adekvatno izvršena zaštita žrtve“, kaže Muhamed Tulumović.

ŠTA ZNAČI MJERA ZABRANE PRILASKA ŽRTVI?

Međutim, posebno je interesantno što uopće podrazumijeva zaštitna mjera zabrane približavanja nasilne osobe žrtvi nasilja. Naime, policija na licu mjesta procjenjuje stepen ugroženosti žrtve, stepen nasilja, utvrđuje i je li i ranije bilo nasilja ili prijava nadležnim institucijama, je li nasilje incidentno ili situacijsko. U zavisnosti od ovih elemenata policija u svom zahtjevu predlaže koja je to zaštitna mjera koja treba biti izrečena.

„Najčešće se ta mjera predlaže u metrima odnosno da tom mjerom nasilna osoba ne može vidjeti, ne može čuti žrtvu odnosno da ne predstavlja opasnost za sigurnost žrtve. Imali smo, međutim, dosta situacija da žrtva i nasilnik žive u istoj kući. Sud odredi zabranu približavanje na primjerice pet metara, ali žive jedno u prizemlju, drugo na spratu kuće. Također, Sud je u jednom slučaju i odbio izdati zaštitnu mjeru prilaska žrtvi, jer su oboje stanovali u jednoj garsonijeri i bilo je nemoguće sprovesti tu mjeru iz razloga otežanog praćenja izvršenja te mjere. Nažalost nije bilo žalbe na ovu odluku kako bismo imali stav Kantonalnog suda“, navodi Muhamed Tulumović.

Ako nasilnik, ipak, prekrši zaštitnu mjeru, žrtva bi odmah trebala obavijestiti nadležnu policijsku stanicu, a policija je onda dužna odmah, bez odlaganja izaći na lice mjesta i utvrditi te činjenice i podnijeti prekršajnu prijavu.

„Dakle, to je prekršaj i nije krivično djelo, a propisana kazna je od 1.000 do 1.500 KM. Mislim da je to mala kazna, ona je kao takva određena još 2013. godine. Od tada je prošlo deset godina i trebala se promijeniti deset puta do sada i zato imamo toliko prekršajnih djela zbog blagih kazni. Kazne treba povećati minimalno za pedeset posto“, kaže nam Tulumović i skreće pažnju da Sudovi hitno rješavaju ove predmete, ali da primjećuju da policija često, na vrijeme ne dostavlja zahtjev Sudu za pokretanje prekršajnog postupka, ukoliko nasilnik prekrši zaštitnu mjeru.

„Ja se nadam da će nakon ovog slučaja u Gradačcu svi pratiti rokove. Jer, neko mora odgovarati za kršenje rokova. Kada je u pitanju Općinski sud Tuzla, mi smo se veoma dobro organizirali i u krivičnom i u prekršajnom postupku i nije se u prekršajnom dijelu desilo da je prekoračen rok od dvanaest sati. U krivičnom postupku kada je nasilje u porodici u pitanju, postupci su hitni, a to znači da imaju prioritet u odnosu na druge predmete“, pojašnjava nam predsjednik Tulumović.

U razgovoru za Megafon ističe, da je nakon slučaja femicida u Gradačcu, analizirao kako da još više ubrza krivične postupke.

„Došao sam na ideju, a taj prijedlog sam iznio i predsjednici krivičnog odjela i sudijama tog odjela koji su prihvatili tu ideju, da se ti predmeti odmah uzimaju i odmah rješavaju. Primjerice, zakazat će se prvo ročište i na tom ročištu će se odmah odrediti koliko treba dana da se završi taj predmet, odnosno, suđenje će trajati u kontinuitetu bez odlaganja ročišta na duži period. To se zove suđenje „dan za dan. Tako se isto rade predmeti korupcije i organiziranog kriminala. I mi zaista imamo sada samo 14 nezavršenih predmeta nasilja u porodici“, dodaje Tulumović.

Međutim, poseban problem predstavlja naplata kazne nasilniku koji prekrši zaštitnu mjeru. Naime, nasilnik ima rok od 15 dana da plati kaznu, ali veoma rijetko plate u tom periodu. Nakon toga slijedi izvršenje kazne, ali upravo tu dolazi do zastoja, jer ne postoje provedbeni propisi na razini Federacije BiH.

Još 2013. godine je trebao biti donesen provedbeni propis, da ako nasilnik ne plati kaznu, da se ona pretvori u lišenje slobode.

„Sud donese rješenje o lišenju slobode, ali ne možemo ga izvršiti jer nema provedbenih propisa. Ja sam lično pisao Federalnom ministarstvu 2015., 2016., 2017., i tri puta napisao kako treba da se izmjeni Zakon o prekršajnom postupku. Bila je formirana radna grupa, ali nikada nije izmijenjen. Tako da, generalno, komplikovano je s izvršenjem novčane kazne“, priča nam Tulumović i naglašava da je mnogo prostora za izmjene.

Naglašava da je veoma važno izgraditi kod svih institucija jedan poseban senzibilitet i respekt prema žrtvama. Veoma je važno prepoznati znakove dugotrajnog nasilja, a to ne bi trebao biti problem onima koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama budući da postoje univerzalni standardi kako žrtva koja je kontinuirano zlostavljana, reagira. Jer, žrtva može, prema onome s kim prvim dolazi u kontakt da stvori nepovjerenje, jer ima negativan stav prema institucijama zbog kaznene politike koja je veoma blaga.

Općinski sud Tuzla (Foto: Megafon/Autor: M.N.)

„Ja sam lično, prije pet godina, radio istraživanja na 450 predmeta u 17 najvećih sudova u Bosni i Hercegovini. I došao sam do rezultata, da kada je u pitanju kaznena politika, dominantne su uslovne osude i preko 70 posto su uslovne osude. Sljedeće godine radim nova istraživanja na nivou u BiH kako bih uporedio podatke, da vidimo jesmo li išta napredovali i jesmo li išta izmijenili. Bit će ti podaci veoma interesantni za cijelu javnost. Nužno je, kako ćemo vratiti povjerenje. Žrtve nemaju povjerenja, odnosno gube ga zbog neadekvatnog pristupa institucija i minimiziranjem učinjenog djela“, dodaje predsjednik Tulumović i ponavlja da se prema javnosti šalju loše poruke zbog ovakve kaznene politike.

Žrtve su veoma često, zbog teške ekonomske situacije u kojoj žive, primorane negirati da su doživjele nasilje, a ukoliko je nasilnik uslovno osuđen tada pogotovo više ne žele svjedočiti ili prijaviti nasilje. Ono što je još gore, nerijetko i same sebe optužuju da su uzrok nasilja. Također, u obiteljima gdje su djeca s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, žrtva nasilje zanemaruje i živi s tim, ali to je već problem društva odnosno sistema.

„Vi i ja sada razgovaramo o kaznenoj politici, ali ja mislim da mi trebamo raditi na prevenciji. Treba raditi na edukaciji djece, na edukaciji o rodno zasnovanom nasilju. U osnovnim školama djeca moraju naučiti šta je to nasilje, u srednjoj školi u okviru određenog predmeta da se govori o rodno zasnovanom nasilju, a na fakultetima da imaju takav jedan predmet. Tako ćemo izgraditi buduće generacije i tako ćemo stalno graditi svijest. Jer ono što sam uočio, mi još uvijek imamo sredine gdje se u porodicama nasilje smatra tradicionalnim i normalnim ponašanjem, gdje postoje rodni stereotipi“, smatra Tulumović.

Stoga, naš sagovornik naglašava ključne stvari koje je nužno mijenjati, a to je pooštravanje kaznene politike posebno prema onima koji su povratnici u nasilju. Takve osobe, kaže nam Tulumović, ne bi smjele biti uslovno osuđene. Također je neophodno uvezati prekršajna odjeljenja što Općinski sud Tuzla već radi. Nevladine organizacije bi trebale biti uvezane i pratiti sudske postupke, a posebno da to čine međunarodne organizacije, jer važno je da se obrati pažnja na prava žrtve.

„Istambulska konvencija bi trebala da bude na stolu kod svakog sudije, policajca, tužioca, u centrima za socijalni rad“, smatra on.

Muhamed Tulumović povremeno predvodi edukacije sudaca i tužilaca posebno u ovom segmentu izricanja zaštitnih mjera. Ističe da je veoma važno pojasniti što su to otežavajuće i olakšavajuće okolnosti za nasilnika. Naglašava da su otežavajuće okolnosti i kada dijete gleda nasilje nad majkom ili iz druge prostorije sluša da se nasilje događa. Također, kod otežavajućih okolnosti važno je da policijski službenici na licu mjesta odmah utvrde je li nasilnik koristio vatreno ili hladno oružje, je li prijetio oružjem. Za suce je veoma važno da utvrde i koliko je nasilje u porodici trajalo, jednom ili se događa dugoročno.

Vezani tekst:

STOP FEMICID (3) Amira Avdić: Zašto se žene sklanjaju u sigurne kuće, zašto se nasilnika ne skloni od žrtve?

„Imali smo i dosta okolnosti, što je trebalo pojasniti sudijama, a koje su smatrane olakšavajućima. Ne može biti olakšavajuća okolnost ako se nasilnik pokajao. Kajanje se u slučaju nasilja treba dobro ispitati i treba dobro ispitati na terenu je li se nasilnik pokajao, koju je to on promjenu napravio u životu pa da to bude stvarno kajanje. Također, ne može biti olakšavajuća okolnost status nasilnika. Nebitno je, je li on policajac, političar… Takve bi još teže trebalo tretirati“, ističe Tulumović i pojašnjava nam da su veoma specifične, ali česte situacije davljenja žrtve što nasilnici nerijetko koriste.

„To su jako česte situacije, ali ljudi uopće ne razumiju koliki je značaj takve vrste nasilja i tog načina izvršenja radnje. Ako je nasilnik prijetio žrtvi davljenjem i desilo se davljenje, sedam puta su veće šanse da će doći do smrtnog ishoda. Davljenjem nasilnik žrtvi kontroliše život, kontroliše broj udisaja, koliko će žrtva živjeti i kada će je pustiti. Niko to tako ne prevodi i smatra da je davljenje bezazleno. Policija mora te okolnosti utvrditi i može čak provesti vještačenje, jer u zjenicama oka ostaju tragovi davljenja. Policija mora i opisati druge detalje nasilja, naprimjer je li se žrtva branila, je li došlo do grebanja. To su veoma važne činjenice. Žrtva kasnije može sve i negirati, pozvati se na blagodeti, ali kada postoje nalazi vještaka, onda je sudiji sve lakše i jasnije“, pojašnjava nam predsjednik  Tulumović.

Ono što svakako treba naglasiti i mijenjati jeste kaznena politika koja je za sada frapantna i preblaga za nasilnike. Jer nebrojeno je slučajeva gdje su nasilnici ponavljali nasilje, a kazne su uvijek bile uvjetne ili oslobađajuće.

Generalna poruka predsjednika Općinskog suda Tuzla je da kontinuirano treba pričati o nasilju, a mediji tu imaju ključnu ulogu – da onda kada izvještavaju to ne bude senzacionalistički nego realno, objektivno i da se vodi računa o položaju žrtve. Kroz dugogodišnje iskustvo rada sa žrtvama, Tulumović zna da žrtve najmanje što žele je da se njihovo ime spominje u javnosti, ili da se njihovim imenom manipulira. 

Općinski sud u Tuzli naredni mjesec će biti domaćin velike dvodnevne konferencije, a jedan od četiri panela bit će i nasilje u porodici na kojem će govoriti eminentni stručnjaci. Ciljna skupina su učenici osnovnih i srednjih škola.

„Želimo naučiti djecu da znaju šta je to nasilje u porodici, jesu li otac ili majka izloženi nasilju. Želimo djelovati preventivno, jer dokazano je, a i ja sam to utvrdio, da se nasilje prenosi s oca na sina. Zato je edukacija ključni faktor kako bismo spriječili nasilje“, kaže nam Muhamed Tulumović.

Važno je napomenuti da Općinski sud u Tuzli djela nasilja u porodici posmatra kao prioritet. Prije pet godina, u ovom sudu je nasilje u porodici tretirano kao djelo krađe i čekalo je svoj red da nasilnik bude procesuiran. Međutim, danas ta djela imaju primat.

Općinski sud u Tuzli u posljednje vrijeme bilježi porast broja predmeta koji se tiču nasilja u porodici, jer su žene ohrabrene nakon slučaja ubistva Nizame Hećimović. Neki sudovi u BiH bilježe veći broj predmeta u posljednjih mjesec dana nego za cijelu godinu.

„Po mom mišljenju, žrtve sada vjeruju sistemu da će se nešto poduzeti. Vjeruju, jer se sada svaki slučaj prati s više nivoa“.

Pravi put su izmjene Zakona o nasilju u porodici, a naš sugovornik, Muhamed Tulumović u saradnji sa prekršajnim  sudijama Općinskog suda Tuzla je dostavio prijedlog izmjena Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.

„Neophodna je i promjena svijesti, edukacija nosilaca pravosudnih funkcija, sudija, tužilaca, policije, socijalnih radnika i advokata“, dodaje.

ADVOKATI „RAZVLAČE“ POSTUPAK

„Prema informacijama koje dobijem od sudija na edukacijama u ovim predmetima advokati nekada razvlače postupak. Zato bi trebalo tražiti određeno pravno rješenje da Centri za pravnu pomoć pružaju podršku tokom suđenja ili da se izvrši dodatna edukacija“, pojasnio nam je Muhamed Tulumović.

Bosna i Hercegovina koja bilježi porast nasilja u porodici ozbiljno se treba posvetiti rješavanju i smanjenju ovog problema. Jer kazaljke na satu su odavno otkucale dvanaest i pet i alarmirale nas da su žene ozbiljno ugrožene u svojim porodicama.

Istraživanje Megafon.ba pod nazivom „Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici“ je izrađeno uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM)  i  Institute for Democracy  and  Mediation  (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj je isključiva odgovornost Megafon NDN d.o.o. Tuzla i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

 Megafon.ba