Prof. dr. Kešetović: Siromašni narod se plaši ratom i hrani nacionalizmom

„Pravi unutrašnji dug su dubioze u javnim preduzećima i javnim ustanovama. Visina ovih dugova je velika. Radi se o milijardama KM“.

Razgovarala: Nermina Šunj – Kušljugić

Profesor dr. Izudin Kešetović, ekonomski stručnjak, u razgovoru za Megafon analizirao je neke od ključnih ekonomskih kretanja u Bosni i Hercegovini, strukturu i razloge rasta vanjskog i unutrašnjeg duga BiH, ekonomski balast koji imamo zbog dugova u javnom sektoru te razloge zašto političari ne nude ekonomske teme, a i zašto građani na to šute.

TREBA REFORMIRATI ZDRAVSTVO

Megafon: Prema podacima Centralne banke BiH, vanjski dug BiH povećao se u posljednje dvije godine za milijardu i 295 miliona KM, a unutrašnji prema podacima Ministarstva finansija i trezora BiH za 50 miliona KM. Da  li je povećanje duga doprinijelo poboljšanju ekonomske situacije u BiH?

Prof. dr. Kešetović: Rast vanjskog duga koji je iskazan od 1,295 milijardi  u posljednje dvije godine je rezultat ulaganja u infrastrukturalne objekte, prije svega u cestogradnju i komunalni sektor. Zaduživanje za javnu potrošnju je usporeno usljed neprihvatanja aranžmana sa MMF-om. To je dobro, ali i loše. Dobro je jer se nismo zadužili da bi pokrili gubitke u sektoru zdravstva koje je loše organizovano i koje se mora reformisati. Trebali bi preći na Beveridžov model finansiranja zdravstva iz poreza i dijelom dodatnih sredstva po osnovu vanjskog duga koji bi se iskoristio za kapitalna ulaganja u zdravstvu (kupovina savremene opreme i edukacija kadrova).

Isto tako trebali bi provesti reformu penzionog sistema i iskoristiti dio sredstava MMF-a za pokriće tranzicijskih troškova u penzionom sistemu kako bi podigli nivo penzija, jer iste ne obezbjeđuju socijalni minimum penzionerima.  Ovdje je veći problem unutrašnjeg duga. Evidentiranih 50 miliona se odnosi na tzv. leteće dugove. U suštini to su kratkoročna kreditna zaduženja. Pravi unutrašnji dug su dubioze u javnim preduzećima i javnim ustanovama. Visina ovih dugova je velika. Radi se o milijardama KM. Da bi se saznalo pravo stanje bilo bi potrebno provesti finansijsku konsolidaciju javnog sektora kroz sistem poravnanja jer se najveći dio iskazuje u dijelu obaveza po osnovu dadžbina, prije svega doprinosa. Za veliki broj ovih subjekata treba pokrenuti postupak predstečajnog poravnanja i stečaja,  dok bi drugi morali u postupak finansijske konsolidacije. Nakon toga bi znali stvarno stanje unutrašnjih dugova. Ovako se isti gomilaju i stvaraju ogromne probleme u dijelu likvidnosti i poštovanju pravila finansijske i fiskalne discipline.

Na zadnji dio ovog pitanja teško je odgovoriti. Rezultati ovakve vlasti su vidljivi. Vlast to prikazuje kao uspjeh. Nadati je se da će građani u oktobru dati odgovor. Koliko su građani zadovoljni teško je donijeti sud. Većina se ne buni i zadovoljna je. To se vidi po reakcijama. Siromašni narod se straši ratom i hrani nacionalizmom. Ako je to narodu dovoljno onda se može reći da im stanje odgovara. Svaki drugi odgovor je suvišan.

KAPITAL INTERESUJE PROFIT

Megafon: Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH ukupne strane investicije sa krajem decembra 2020. godine iznose 15 milijardi 82 miliona KM. Za period 2010.  do 2019. godina prosječno je u BiH investirano po godini 428 miliona dolara. U isto vrijeme prosječni godišnji iznos stranih investicija u Srbiji je skoro sedam puta veći, u Hrvatskoj 2,5 puta, u Sloveniji 2 puta, dok Crna Gora koja ima pet puta manje stanovnika od Bosne i Hercegovine realizuje prosječne godišnje strane investicije u iznosu od 531 milion eura. Zašto se naše vlade ponašaju kada su u pitanju strane investicije “ko je doš’o, doš’o” i zašto se građani ponašaju nezainteresovano kada su u pitanju ovi ekonomski parametri?

Prof. dr. Kešetović: Krenut ću od zadnjeg dijela vašeg pitanja i posljednjeg dijela mog odgovora u prvom pitanju. Upravo je činjenica da su građani finansijski nepismeni. Nepismeni su jer ih vlasti uvjeravaju da se bolje zadužiti po skupljem komercijalnom aranžmanu nego po strukturalnim kreditima MMF-a. Vlast ubjeđuje narod da bi dobro bilo štampati novac i zaduživati se kod Centralne banke iz primarnog novca umjesto iz sekundarnog bankarskog novca ili emisijom obveznica i dionica koje bi kupovali građani. Vlast je ubijedila građane da im trebaju ovakve razvojne banke koje prave veću štetu nego korist. Zato je iluzorno govoriti o direktnim investicijama. Ta priča je završena jer kapital interesuje profit. Trenutno su profitabilne banke jer ostvaruju stabilan prihod kroz platni promet i daju kredite stanovništvu koji se redovno servisira. Radi se o direktnim investicijama u vlasničku strukturu bankarskog sektora. Ostali sektori su slabo interesantni i zato ima nedovoljno investicija.

Megafon: U BiH se primjećuje i trend da komšije/susjedi rijetko zalaze na teritoriju onih drugih, tako prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija najveći strani investitori su Austrija, Hrvatska, Srbija i Slovenija, pri čemu je preko 93 posto stranih investicija koje dolaze iz Hrvatske investirano u Federaciju BiH i preko 96 posto stranih investicija koje dolaze iz Srbije investirano je u Republici Srpskoj. Sudeći po ovome komšije/susjedi su nas već ekonomski podijelili. Imajući u vidu na snage u BiH koje jasno rade na njenoj razgradnji, mislite li da su neke od ovih investicija u službi komšija/susjeda, a ne države Bosne i Hercegovine i njenih entiteta?

Prof. dr. Kešetović: Da bi se govorilo o interesima države BiH treba nam jedinstvena ekonomska politika na nivou BiH. To bi doprinijelo bržem ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine. Veze sa susjednim državama su nam potrebne na partnerskom odnosu kada se usaglase unutrašnje politike. Ovako se stiče dojam da se radi o “dvije države” od kojih jedna više naginje jednom dok druga drugom susjedu. Teško je dati odgovor na ovo pitanje jer još se govori o “specijalnim vezama” i “garantima mira”.  Rješenje je u jačanju političkog i institucionalnog kapaciteta države BiH. Ono što se može zapaziti kod ove tri susjedne države je da imaju iste probleme sa radnom snagom. Očito moraju biti svjesni da je uspostavljen sistem slobodnog kretanja kapitala i da se sa malim platama ne mogu zaustaviti ekonomske migracije. Prva destinacija građana ovih država (Srbije, BiH i Hrvatske) je Slovenija. Onda je to Austrija, Njemačka , Italija i dalje.

Megafon: Zašto, očigledno i građani/glasači ne stavljaju u prvi plan ekonomska pitanja kada su u pitanju izbori i zašto praktično nijedna stranka ne izlazi sa jasnim fokusom na ekonomska pitanja? Uglavnom je primarni cilj stranaka napadati druge, a manje šta bi sami mogli učiniti da poboljšaju uslove života građana? 

Prof. dr. Kešetović: Političke stranke se ponašaju racionalno. Logično sebi zadaju ciljeve koje mogu realizovati. Bitno je da svako izabere “svog”. Znači pravi cilj je kako popuniti skupštine, parlamente, Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara BiH, vlade entiteta i Brčko distrikta, vlade 10 kantona. Treba izabrati po nacionalnom ključu i zaštititi nacionalni interes. Ako se to ne postigne slijede blokade svake vrste. Ekonomske teme ne dolaze u obzir jer vlast misli da narod dobro živi, da su plate dobre, da su penzije visoke, da je zdravstvo i školstvo perfektno, da je sigurnost na visokom nivou i da pravosuđe dobro radi. Vlast je ubijeđena da dobro radi za narod. Vlast se sprema da “osvoji“ javni novac i javnu imovinu. Garant tome su doznake iz inostranstva i dio lokalne imovine koja povlaštenom dijelu stanovništva daje dobar ekonomski i socijalni status. Briga za one koji čine više od dvije trećine stanovništva, koji su u zoni siromaštva za vlast nije toliko važna“.

SIROMAŠNI NEĆE IZAĆI NA IZBORE

„Mnogi od njih neće izaći na izbore. Upravo to i odgovara jednom broju političkih subjekata jer imaju dovoljno glasača, a nedovoljno birača. Na kraju kažu da su izbori onih koji broje. Zato nema elektronskog glasanja u vrijeme sveopšte digitalizacije. Nije bilo ni novca, pa je “nametnut”. Pitanje je kako će se i provesti rezultati izbora jer oni iz 2018. godine nisu u cjelosti provedeni ni do danas. Vlada FBiH je još u tehničkom mandatu. Sve u svemu, 14 ključnih reformi koje je propisala Evropska komisija je na čekanju. Nikome se ne žuri. Obećali su u Briselu da će raditi poslije izbora.

Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.

Megafon.ba