Priča Riste iz Gračanice: „Komšije Bošnjaci prvi su mi pritekli u pomoć“

Kada se Risti Stankoviću, ratnom vojnom invalidu Vojske RS-a,  povratniku u Gornju Lohinju kod Gračanice, prije pet godina kuća urušila i nije imao gdje prenoćiti, ruku mu je među prvima pružio Hasib Salkanović, ratni vojni invalid i bivši pripadnik Armije RBiH koji je invalidnost stekao na dobojskom ratištu u borbama protiv vojske u čijim je redovima bio Stanković.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Risto Stanković, 63-godišnji ratni vojni invalid, u Gornjoj Lohinji kod Gračanice živi u kući na prijeratnom imanju, urušenoj u tolikoj mjeri da je zastrašujuće i nakratko boraviti u njenoj unutrašnjosti. 

Jednog dijela građevine i krova uopće nema a Risto boravi u „zdravijem“ dijelu kuće do kojeg se dolazi kroz ruševinu. Na mjestu gdje bi trebalo da bude krov, kroz ogoljenu armaturu s koje vise komadi betona, Risto Stanković vidi nebo i dok je u kući.

PRVE KOMŠIJE SU MI SREBRENIČANI, ZLATO OD LJUDI

Kuća je donatorskim novcem napravljena prije desetak godina kada se Stanković vratio iz izbjeglištva u Doboju. U tom je području proveo cijeli rat a nakon ranjavanja na dobojskom ratištu u redovima Vojske RS-a, zadobio je i trajnu invalidnost.

Kuća se urušila prije pet godina i Stankoviću je, kaže za Megafon, nuđen smještaj u kolektivnom centru u Općini Doboj Istok. Međutim, nikada nije htio otići sa svog ognjišta.

Unutrašnjost dijela kuće Riste Stankovića (Foto: N.Š.K./Megafon)

Porodica mu je rasuta širom svijeta, kaže da ga djeca obilaze redovno, ali da ne postoje te okolnosti zbog kojih bi ikada otišao.

S rukama na leđima i križaljkama u džepu kaputa, našli smo ga dok je čuvao svoje ovce na livadi iza kuće, dijelu imanja od ukupno, kako tvrdi, 350 dunuma zemlje koliko ima u Gornjoj Lohinji.

„Kada mi se kuća srušila prve komšije su mi pritrčale da pomognu. Kuća im je preko puta, tamo živi porodica iz Srebrenice. Zlato od ljudi“, kaže Stanković.

Risto Stanković nikada neće zaboraviti poseban gest komšije Hasiba Salkanovića koji mu je kad mu je kuća srušena odmah ustupio svoju vikendicu da ima gdje da spava dok se ne snađe.

Vikendica je stotinjak metara udaljena od Ristine kuće. Sad Salkanović koji ima i  kuću u Donjoj Lohinji uglavnom boravi tu i kaže za Megafon da vikendicu njegovi prijatelji i on zovu „avlija otvorenih vrata“, gdje se okupljaju komšije, prijatelji i svi putnici dobronamjernici.

Stanković se na svom imanju bavi uzgojem ovaca (Foto: N.Š.K./Megafon)

I Salkanović je 100 -postotni ratni vojni invalid ali kada je trebalo pomoći Stankoviću nije mu bilo važno što su tokom rata bili u redovima dvije suprotstavljene vojske.

„Ostao sam trajni invalid u kolicima, ali to me ne sprječava da budem prijatelj sa drugima, da ne kažem, drugim vjerama“.

Stankovića poznaje od prije rata i prisjeća se koliko su ga dirnule suze komšija kada su 92-e odlazili iz Lohinje u izbjeglištvo.

Hasib Salkanović, RVI Armije RBiH (Foto: N.Š.K./Megafon)

„Rat je bio, završio se i mi moramo ići dalje, moramo živjeti. Bez obzira na to na kojoj je ko strani bio. Ranjen sam 94-te na dobojskom ratištu. Risto isto, ranjen na dobojskom ratištu. Bilo, ali ne ponovilo se nikad više“, kaže Salkanović za Megafon.

Risto Stanković kao i Hasib Salkanović i njihove komšije imaju svoje priče koje se ne zaboravljaju ali obojica kažu da život traži da se krene dalje.

MORAMO IĆI DALJE

„To je bilo u ratu, svako je u nekoj varijanti bio sa svojim narodom. Poslije rata smo se okrenuli životu, svako svom životnom problemu. Da imam bilo šta na savjesti ne bih se smio vratiti ovdje“, kaže Stanković.

S komšijama je Risto Stanković u odličnim odnosima, rade skupa, slave blagdane. Svaki Bajram je njihov redovan gost.

„Redovno me zovu na doručak, kolače. Kurbane kad dijele, donosu mi, pitaju hoću li primiti. Kažem, hoću. Imam na tavanu kostiju od kurbana od prije tri, četiri godine. Čuvam te kosti jer ih je greota baciti keru“, kaže Stanković za Megafon.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Megafon.ba