Subota, 23 Novembra

Našu vlast, bogatiju od evropskih javnih radnika, nije stid što nam EU daje sadaku za energetsku održivost

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Prof. dr. Izudin Kešetović

Gledam obavještenje uslova za prijavu na konkurs za korištenje sredstava EU kao pomoć energetsko siromašnim građanima. Prema tim kriterijima moja porodica je prije pola vijeka i više mogla koristiti ova sredstva.

U to vrijeme je radnička klasa od plata mogla kupiti osnovne životne namirnice. Mnogi su imali kravu koja se smatrala “članom domaćinstva”. Odjeća i obuća je bila skromna. Sretni su bili koji su u Trstu mogli nabaviti farmerke, vintericu “vijetnamku”. Kahva se kupovala na crno, a Fićo je bio status bogatstva. Naravno, ćumor i drva su bila dovoljna za jednu peć. Sva zemlja je bila obrađena. Nije bilo nepokošenih njiva i neposijanog zemljišta.

UMJESTO DA POMOGNU DA SE KORUMPIRANA VLAST STRPA U ZATVOR

Svi su išli u školu i doktoru. Nije se ništa plaćalo. Rijetko je ko želio da se kupa besplatno na moru jer važila je ona: “Izdržaće Mujo i ovo” jer se moralo “pržiti” na suncu. Posla je bilo za sve koji su htjeli učiti, a fakultetlije su dobivali stan i rukovodne poslove. Kuće su bile šeperuše ili one od kamena i drveta sa trstikom u plafonu.

Sve u svemu svi smo bili “održivi” jer je sijala jedna sijalica, a bijela tehnika je bila čudo. Cijeli komšiluk je gledao na jednom TV aparatu Svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966. godine. Zamrzvači, električne peći i frižideri su se kupovali na kredit. Sa namještajem nije bilo problema jer je bio dovoljan kredenac i sećija. Rijetki su bili oni koji su znali šta je kauč. Hasure su bile kao parket i podno grijanje. I da, opet kažem,  bili smo energetski održivi. Održiviji nego danas u trećoj deceniji 21. vijeka.

Zašto? Zato što smo svi vjerovali u bolje i zato što nije bilo kriminalaca i lopova. Vlast je radila da narodu bude bolje. Vjerovali smo da će trajati mir, da će biti bratstvo i jedinstvo, da svi imaju dobre škole i bolnice. Vjerovali smo da su svi ljudi braća i nismo znali ko je koje vjere. Svi su se mogli  Bogu moliti osim onih koji nije trebala karijera. Moj djed je bio seljak, a otac radnik. Moj djed je klanjao pet vakata namaza i plaćao je porez na zemlju. Otac nije bio u partiji kao mnogi kojima to nije trebalo. Svi su bili energetski održivi sa puno djece.

Škole su bile pune đaka. Svi su mogli napredovati. Dobivali su doplatke, stipendije, đačke i studentske domove. Diplome se nisu kupovale jer su se svi opismenjavali i obrazovali u tzv. večernjim školama.

Zar nije sramota da nam EU daje pomoć za enegetsko siromaštvo kada su “naše” vođe i njihove pristalice bogatiji od svih njihovih javnih radnika. Javni radnici u EU su “sluge” narodu. “Naši” vlastodržci su bogataši. U zemljama EU plate i penzije su veće u prosjeku pet puta. “Naši” vlastidršci ne mogu da podignu minimalnu platu na 1.000 eura, umjesto 1.000 KM koje najavljuju, a penzije sa 600 KM, bar na 600 eura.

Kažu da nisu konkurentni. Naravno da nisu jer su narodni novac pokrali. Zato se “čude” zašto ljudi sa porodicama napuštaju zemlju. Ovi “naši” na vlasti po treći i četvrti put sebi obnavljaju mandate. Nije ih stid što nam EU daje sadaku za “energetsku održivost”, umjesti da pomognu da se korupirana vlast strpa u zatvor.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.