Ima nas gadnih da veći gadovi teško možemo biti 

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

U nedelju je Tuzla opet pokazala posebnost. Trebalo je biti unutar one rijeke ljudi magistralom od Brčanske do zgrade MUP-a TK, pa to i osjetiti. Kiša povremeno pada, ljudi bez kišobrana, mladi, stari, svih imena, ovih i onih politika, ideologija, ukusa, u tišini hodaju. Tu su da učine koliko mogu, da svojim prisustvom kažu: tu smo da podržimo svakog ko želi reći ali i učiniti nešto, jer dosta je, previše je.

UMJESTO ROĐENDANSKOG SLAVLJA

Amra Kahrimanović je brutalno ubijena samo zato što ubici nije dala da sjedi u kafani i pije. Malo je i kad se ubistvo okarakteriše brutalnim.

Koliko smo zanijemili kad je Nizama u Gradačcu ubijena onako kako je ubijena, pred bebom i dok je sve uživo gledalo stotine ljudi, toliko čovjek zanijemi zbog činjenice da je Amru ubio neko ko je po svom profesionalnom pozivu i životnom opredjeljenju trebalo da je štiti. Ubio je policajac Elvis Ćustendil iz službenog pištolja, koji je morao biti u njegovom službenom ormaru u MUP-u dok je on na godišnjem odmoru. Ali, nije bilo tako nego je pištolj bio ubici za pasom, pod rukom i sada tvrdi da se ne sjeća kako je ta ruka posegnula za pištoljem. I jedino to ne iznenađuje, da ima dobrog advokata koji će ga braniti, valjda neuračunljivošću.

A kako je takav policajac uopće mogao raditi u policiji i bilo gdje, suštinska je tema koju je krajnje vrijeme otvoriti. Koga briga za ubicom, da li se sjeća ili ne, on je tamo gdje treba biti i morat će da odgovara pred sudom. Taman i da ga se proglasi neuračunljivim, trebao bi barem do kraja života da provede na liječenju.

Vidjet ćemo kako će sudski postupak okončati.

Jučer je iz Federalne uprave policije potvrđeno da FUP preuzma istragu od kolega iz TK. „Na prvu“, dobra vijest, kolege izvan Tuzle bit će „hladnije glave“. Međutim, pitanje je kakva je uopće potreba za „velikim istragama“ kad bi trebalo da je sve jasno kao dan. Ovaj je slučaj preuzelo Tužilatvo TK, a sudski postupak bi morao i trebao da bude riješen veoma brzo. Za nauk drugima.

U vrijeme dok je ubica u pritvoru dešava se, međutim, nama svojstven fenomen, ali u novom zastrašujućem obliku. Pokušava se ubistvo Amre Kahrimanović relativizirati, skrajnuti kao glavna tema, a analiziraju se za cijelu priču nevažni detalji!

Komentira svako, mnogo je lažne empatije. Sasvim opravdan zahtjev da neko iz policijskih struktura odgovara, kad već niko nije sam ponudio ostavku zbog moralne odgovornosti, pokušava se politizirati. Osporava se legitimitet članova Amrine porodice, pokušavajući ih u startu obeshrabriti da se bore i u toj borbi možda zaštite neke nove, potencijalne žrtve.

Biografija bilo koga bliskog žrtvi, nema i ne treba imati ama baš nikakvog uticaja na činjenicu da je žena ubijena na monstruozan način, da je razlog, ako je uopće bitan za činjenicu da žene više nema, isključivo psihičko rastrojstvo ubice. Sve je još crnje kad znamo da je bio policajac. I to su jedine činjenice važne za sudski proces i proces pokretanja odgovornosti unutar struktura policije za eventualne propuste, kao i za pokretanje rigoroznijih provjera spremnosti policijskih službenika za taj veoma odgovoran, važan i stresan poziv.

Sve drugo, uključujući i komentare znanih i neznanih, trpanje svih policajaca u isti koš, jednako kao i pozivi za linč ubice, u državi koja bi trebalo da bude civilizirana i pravno uređena, također je zastrašujuće.

Dakle, žena je brutalno ubijena, ubica treba da bude kažnjen, ne linčovan nego sudski kažnjen, odgovorni za propuste treba da odgovaraju.

Sve drugo je necivilizirano i ispod svakog ljudskog dostojanstva.

Megafon.ba