Autor: N. Š. – K.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) saopćilo je, da je radi postupanja u razumnom roku, BiH potrebno 25 posto više sudija nego ih imamo. Navedeni su mogući razlozi, ali ipak su podaci i svojevrsna potvrda da procesuiranje kriminala, korupcije, ubistava, godinama kaska. Samo što su statistike o manjku sudija poražavajuća poruka društvu koje više ne čita već živi crnu hroniku, a isključivo zato što su kriminalci i ubice godinama nekažnjeni.
Čaušević i naše magareće uši
Svaki dan imamo hapšenja, nove optužnice, ali nema presuda. Osim osoba iz kriminalnog miljea hapse se političari, privrednici, donedavno ugledne javne ličnosti.
Fotografija koju su svojevremeno novinari snimili tokom izjava za medije Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, prvooptuženog u slučaju „Pandora“, kada sindikalcu iz UIO Mehmedaliji Osmiću prstima nad glavom improvizira magareće uši, dodatna je ilustracija mraka u kojem živimo.
Čaušević je uhapšen u julu 2014-te skupa s još 53 osobe. Prvobitno su se sumnjičili za milionske utaje i pronevjere u vezi s uvozom tekstilne i druge robe u BiH. Optužnica je potvrđena tek u aprilu 2017. godine. Suđenje još uvijek traje, samo što je drastično sužena lista optuženih te smanjen iznos novca za koji se terete.
Od početka ove godine slučaj prijeti da preraste u pravosudnu trakavicu. Počelo je s odgađanjima ročišta zbog neriješenog pitanja Čauševićevog advokata.
Svojevremeno je u iskazu datom u sudnici Čaušević spominjao Milorada Dodika i Nikolu Špirića, za koje je ustvrdio da su mu naredili da za šefa carine u UIO postavi Zdravka Cvjetinovića, ali na koncu je priča zaboravljena.
Iste 2014-te godine, samo u septembru, širom BiH je provedena spektakularna policijska akcija hapšenja 14 osoba zbog organiziranog kriminala i umiješanosti u utaje oko 11 miliona KM, u akciji kodnog imena „Meso“. Među uhapšenima su bili i braća Lijanović- Ivanković, Jerko, Slavo, Jozo, Mladen, te bivši federalni ministar trgovine Milorad Bahilj. Optužnica je potvrđena tek u januaru 2016. godine, a suđenje počelo u oktobru. Suđenje još traje.
Optužnica u predmetu „Bobar banka“, potvrđena je u martu 2017. godine, obuhvata 16 osoba koje se terete za finansijski kriminal i zloupotrebe, koje su građanima, preduzećima i pravnim subjektima nanijele štetu od oko 122,5 miliona KM.
Prije nekoliko mjeseci ponovo spektakularna i masovna privođenja, u predmetu „Zadruga“, zbog pranja novca. Nakon nekoliko mjeseci jedino što se dogodilo je formiranje još jednog predmeta „Zadruga 2“.
Nazire li se kraj suđenju Radeljaš i drugi, šta je s predmetom „Pavlovića banka“ i s brojnim drugim predmetima u kojima su osumnjičeni visokopozicionirani političari vladajućih i opozicionih stranaka?
Zbog iznosa novca, broja osumnjičenih, odnosno optuženih u predmetima, ovi su slučajevi ilustracija za priču, a ako bi nabrajali predmete koji su godinama neriješeni, spisak bi bio predugačak.
Brojni su sudski predmeti formirani protiv političara, za utaju poreza, korupciju pri zapošljavanju, zloupotrebu službenog položaja.
Podugačak je spisak i slučajeva u kojima nema optužnica, čak ni istraga, ali ima mnogo upitnika. Primjera radi, kako je moguće da kompanije u BiH za PDV duguju milione, dok mali poduzetnici za drastično niže iznose bivaju kažnjeni. Kako je, uprkos stalnim racijama, moguć rad na crno čime se državi/entitetima uskraćuju porezi i doprinosi na platu.
Kako je moguće da Sanjin Sefić usmrti autom dvije djevojke, pobjegne s lica mjesta, pa se skriva, izbjegava odgovornost i da suđenje traje toliko dugo? Zašto se ne zna ubica/e banjalučkog studenta Davida Dragičevića? Dženana Memića? Danijele Aranđelović?
Droga, neriješena ubistva, napadi, prijetnje
Otkud toliko nerješenih slučajeva koji još uvijek nisu u fazi suđenja?
Dok nastaje ovaj tekst u Hercegovini je u toku akcija hapšenja dilera heroina! Ako nam je pravosuđe sporo jer nema dovoljno sudija, ti bi dileri, u najboljem slučaju, mogli biti kažnjeni za nekoliko godina.
Novinari su jedni od rijetkih kojima pamćenje nije „kratko“ pa propituju, podsjećaju šta je s predmetima, zašto „miruju“. Zato nerijetko dobiju batine ili bar prijetnje.
Posljednji slučaj pokušaja ubistva banjalučkog novinara Vladimira Kovačevića najbolji je pokazatelj u kakvom (pravosudnom) mraku živimo. Upravo zato jer se zločinci raznih profila i zanimanja ne kažnjavaju, stvoren je ambijent bezakonja, straha i beznađa.
I sve dok sudovi ne počnu raditi posao punom parom bit će tako.
Ako je razlog neefikasnosti sudova manjak ljudi, onda je to najmanji problem i rješava se novcem.
Zašto se onda čeka na ovu, najvažniju investiciju u Bosnu i Hercegovinu?
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.