Ekonomski stručnjak Željko Rička: Do ekonomske stabilnosti kroz ulaganje u proizvodnju

„Treba investirati u ono što možemo sami proizvoditi i tu proizvodnju stimulirati. Politiku natjerati da se brine o svom stanovništvu, a onda kroz ta ulaganja i stimulacije podizati privredu. Naša je država preskupa, mnogo je bavljenja formom, a put ka ekonomskoj stabilnosti je veoma jednostavan i primjenjiv ako bi bilo političke volje za to“.

Razgovarala: Enisa Alibalić

Globalne promjene ostavile su posljedice i na privredu Bosne i Hercegovine. Poremećaj domaćeg tržišta doveo je do rasta cijena osnovnih životnih namirnica i energenata u najvećoj mjeri. Dugoročna ekonomska stabilnost ovisi o političkoj klimi i volji države da ulaže u svoje potencijale.

NESTAŠICA ŽITA

Ekonomski analitičar Željko Rička u razgovoru za Megafon pojasnio je na koji način su promjene na globalnom nivou uticale na Bosnu i Hercegovinu, možemo li se spasiti recesije i šta će nas dovesti do jačanja privrede i standarda života.

Posljednjih šest mjeseci primjećujemo velike promjene na tržištu, kako domaćem, tako i globalnom. Šta su najkonkretniji uzroci ovako naglih promjena u smislu nedostatka pojedinih proizvoda, odnosno rasta cijena?

Željko Rička: „Ono što se dešava na tržištu je posljedica drugih dešavanja na globalnom nivou. Ovdje je riječ o dvije ključne stvari – pandemija i rat u Ukrajini. Tu sad dolazi do jedne nesigurnosti i neizvjesnosti kod ljudi koji reaguju na te opasnosti, jer zna se da bolesti, da ratovi utiču na ograničavanja onih lanaca snabdijevanja koji se često spominju. Pandemija je, sa svoje strane, onemogućila obavljanje poslova, odnosno smanjila potencijale raznih fabrika, pa je posljedično došlo do velike nestašice proizvoda. S druge strane, rat u Ukrajini je donio svoja ograničenja. Ukrajina je velika žitnica. U nekim dijelovima uopšte neće biti žita, jer ne može da se zasije ili tamo gdje se zasijalo neće biti đubriva, jer je Rusija veliki snadbijevač đubrivima, a neće izvoziti zbog svojih relacija sa Ukrajinom, pa jedni drugima ograničavaju te ekonomske potencijale. U tom smislu je došlo do poremećaja ponude i potražnje tih roba na tržištu, a čim je ponuda manja od tražnje, rastu cijene. To je ono što smo mi doživjeli sa uljem. S obzirom na to da je to jedan od esencijalnih artikala, tu tržište uvijek divlja. Onda iz straha od nestašice, ljudi stvaraju zalihe. To je loše, jer ljudi nabavljaju zalihe koje ne mogu potrošiti, a cijene se dugo ne snižavaju, jer proizvoda vještački nema. Isto tako, kada govorimo o cijenama i tome šta utiče na njih, cijena kukuruza će sada sigurno rasti, jer je u velikoj mjeri propao zbog velike suše. I ova situacija sa gorivom je posljedica ponude i potražnje. Najbitnija za cijene je da privredna i politička klima budu stabilne, da ljudi ne osjećaju strah, jer onda dolazi do poremećaja ponude i potražnje“.

Po ovome što kažete, cijene su prirodna i spontana aktivnost. Kako se onda uopšte cijene formiraju?

Željko Rička: „Cijene se formiraju na liberalan način osim kada je neka krizna situacija, pa se država odluči da ograniči marže, diktira neke cijene, ali to ne može biti dugotrajno, jer bi se u tom slučaju prodavalo dok ima zaliha, a kada se više ne bi isplatilo, ne bismo imali proizvod na tržištu. To je sada situacija sa peletom. Mi smo donijeli sasvim logičnu mjeru da sprječavamo izvoz peleta. To je u redu, ali kratkoročno. Taj privatnik koji se bavi proizvodnjom peleta, on će izdržati onoliko koliko mu patriotizam to određuje. Kada bude shvatio da počinje gubiti, da može taj isti pelet prodati u Njemačkoj za duplo veću cijenu, on će makar napraviti zalihu koju će maskirati i čekati vrijeme da to može izvesti tamo gdje mu je bolja cijena. Država u pravilu treba što manje da se miješa u to“.

Bosna i Hercegovina se ne može pohvaliti dobrom privrednom klimom, niti stabilnom političkom situacijom, a država kako kažete ne treba mnogo da se upliće u formiranje cijena. Šta država, onda, može uraditi?

Željko Rička: „Postoji mehanizam i tu kojim se koristilo uvijek i koji je jako efikasan. Nažalost, to naša država ne radi. Prave se robne rezerve u skladu sa strukturom potrošnje u zemlji i onda se izračuna koliko čega za određeni period treba biti u robnim rezervama. To država finansira iz svojih fondova i drži na određenim mjestima, a to treba biti u funkciji. Ranije se to radilo ovako – kada počne ciklus sjetve, poljoprivrednim proizvođačima preko komercijalnih banaka odobre se krediti po vrlo povoljnim uslovima za tačno određenu količinu, primjera radi, pšenice. Kada počne period žetve, kredit mora biti vraćen. S druge strane, ovi koji se bave zalihama pšenice dobiju novac da otkupe svu pšenicu, jer je to garancija ovima koji proizvode da će prodati proizvod, a oni koji trebaju da proizvode brašno, npr. za robne rezerve, imaju novac da kupe pšenicu i da dalje zatvore krug. Tako se može raditi i sa drugim esencijalnim prehrambenim proizvodima, energentima itd”. 

Željko Rička (Foto: E.A./Megafon)

“Mi imamo dobru naplatu poreza i taj novac treba uložiti u robne rezerve. Jednom će se one optimalno napuniti i onda možete biti sigurni da tržište neće divljati kada dođe do oscilacija na globalnom tržištu. Isti ovaj model može se primijeniti i kada je u pitanju nagli pad cijena. Država po toj cijeni treba da otkupi veću količinu npr. ulja i drži u rezervi kada dođe do nestašice da se to prevaziđe“.

Možemo li model o kojem ste govorili primijeniti u sadašnjim uslovima? I šta je sa recesijom na globalnom nivou, kako je izbjeći?

Željko Rička: „Što se recesije tiče, evo vidite šta se dešava u Turskoj. Oni pokušavaju da izbjegnu recesiju. Jedan od načina je povećanje kamatnih stopa. Erdoan je iz nekog svog razloga odlučio da smanjuje cijene misleći da će tako recesiju izbjeći. To nije dobar potez, jer on sada ima inflaciju od 80 procenata. Postoje i tu modeli ekonometrijski kako se to radi. Sigurniji put spašavanja od recesije je ulaganje u proizvodnju. Mi smo u nezgodnoj poziciji, jer imamo taj svoj monetarni sistem koji je određen Dejtonskim sporazumom, a to je Valutni odbor. Mi ne možemo preko države davati kredite bankama da banke finansiraju proizvodnju, ali može recimo država davati bankama garanciju da viškove koje banke objektivno imaju daju onima koji bi te kredite uložili u proizvodnju. Nas djelimično spašava od recesije stambena izgradnja. Ima dovoljno hrabrih ljudi da ulaze u trku sa cijenama, pa izgrađuju. S druge strane, imamo dosta ljudi koji žive u inostranstvu i koji kupujući nekretnine, ovdje prave štednju u novcu. Podizanje proizvodnje je spašavanje od recesije. Ulaganje u energetiku je jedna od mogućnosti koje imamo, zatim izgradnja željeznica. Ovime bi i banke dobile mogućnost za potrošnju viška novca, a država garanciju da će novac biti investiran u neki oblik proizvodnje. Ono što je nama veći problem je inflacija koja je kod nas jednaka kao i u Europi, 16 posto“.

Šta nas, po vašem mišljenju, dugoročno može odvesti u ekonomsku stabilnost?

Željko Rička: „Ja ne želim da se bavim politikom, ali znam koliko politika utiče na ovo čime se ja bavim. Smirivanje na političkoj sceni i usmjeravanje energije ka proizvodnji je put. Ono što nas drži i ovoliko su odluke pojedinaca da preuzmu stvar u svoje ruke i da ulažu u proizvodnju. Država po tom pitanju ništa ne radi. Ljudi su shvatili da ne mogu da se oslone na državu, da moraju sami i traže rješenje. Zato imamo neke iznenađujuće dobre pokazatelje po pitanju proizvodnje i izvoza. No, bilo bi još bolje da država zna koliko je važno stimulisati ono što je poželjno“.

PROIZVODITI SVOJU HRANU

„Ova situacija na globalnom nivou je nama pokazala da moramo imati barem neku prosječnu količinu hrane vlastitog porijekla da nas ne iznenadi ništa. Naftu nećemo, moramo je uvoziti, ali hranu možemo u izvjesnoj mjeri proizvoditi, vodu, energente. Treba investirati u ono što možemo sami proizvoditi i tu proizvodnju stimulirati. Politiku natjerati da se brine o svom stanovništvu, a onda kroz ta ulaganja i stimulacije podizati privredu. Naša je država preskupa, mnogo je bavljenja formom, a put ka ekonomskoj stabilnosti je veoma jednostavan i primjenjiv ako bi bilo političke volje za to“, kazao je ekonomski stručnjak Željko Rička u razgovoru za Megafon.

Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.

Megafon.ba