„Česti su primjeri diskriminacije zasnovane na vjeri u povratničkim mjestima u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, u smislu napada i uvreda vjerskih službenika i vjernika, oštećenja vjerskih objekata, ispisivanja na njima simbola koji pripadaju drugim religijama i uvredljivih grafita“, ističe Husić.
Razgovarala: Mediha Tabaković
Pravo na slobodu savjesti i vjere u Bosni i Hercegovini garantirano je Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica, a u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno međunarodnim deklaracijama i konvencijama o slobodi savjesti i vjere, koji su sastavni dio Ustava i pravnog sistema Bosne i Hercegovine.
Prema slovu Zakona, što potvrđuje i praksa, omogućava se da u javnosti iznose i zastupaju načela svoje vjere i uvjerenje i prema njima se ravnaju.
ODVOJENOST DRŽAVE I RELIGIJE
Vjernicima je osigurano pravo na vjersku pouku, kako u vjerskim ustanovama tako i u javnim i privatnim predškolskim ustanovama, osnovnim školama i višim nivoima obrazovanja, kaže dr. Mensur ef. Husić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva tuzlanskog.
„Vjeronauka je predmet koji je uveliko zastupljen u javnom školstvu, gdje se učenicima osigurava pravo da izučavaju vlastitu religiju. U školama na području Tuzlanskog kantona preko 95% učenika pohađa nastavni predmet Islamska vjeronauka. Religijskim zajednicama pripada posebna ulogu prilikom upošljavanja nastavnika vjeronauke, u smislu izdavanja mišljenja i saglasnosti. Osobama, vjerskim zajednicma i Crkvama je omogućeno da prevode, izdaju knjige, udžbenike i šire javne proglase u pisanim i slikovnom obliku u novinama, časopisima. Naravno, sve je ovo moguće zahvaljujući Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini“.
Husić ističe da je Bosna i Hercegovina sekularna država u kojoj postoji odvojenost religijskih zajednica od državnih institucija.
„Odvojenost religijskih zajednica od državnih institucija ni u kom slučaju ne znači nepostojanje saradnje između njih. Država nema državnu vjeru niti državnu vjersku zajednicu. Država se ne upliće se u unutrašnju organizaciju i poslove vjerskih zajednica.
DISKRIMINACIJA I (NE)KAŽNJAVANJE
Međutim, česti su primjeri diskriminacije zasnovane na vjeri u povratničkim mjestima bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, u smislu napada i uvreda vjerskih službenika i vjernika, oštećenja vjerskih objekata, ispisivanja na njima simbola koji pripadaju drugim religijama i uvredljivih grafita. Nužno je da nadležni državni organi pravovremeno interveniraju u ovim slučajevima i podignu zaštitu vjernika i vjerskih objekata na viši nivo, da sankcioniraju prekršitelje Zakona, odnosno one koji ugrožavaju vjerska prava ljudi,“ ističe Husić.
S obzirom da je u Bosni i Hercegovini vjera bitan konstituens nacije, nacionalna mržnja često zadobiva i religijski obol.
Muftijstvo tuzlansko u Tuzli (Foto: M.T./Megafon)
Husić navodi da religijske vođe na području gdje su prisutni ovakvi i drugi oblici diskriminacije trebaju biti glasniji, te djelovati prema slovu ”objavljene poruke” i ne podlijegati uticaju dominatnih društvenih struktura.
„Jedan od oblika diskriminacije na religijskoj osnovi je diskriminacija učenika u obrazovnom sistemu u bh. entitetu Republika Srpska gdje su u javnim školama izloženi religijski simboli jedne religijske zajednice i u kojima se obilježavaju značajniji datumi jedne religijske zajednice, što je prisutno u školama na području entiteta Republika Srpska. Ovi oblici diskriminacije usmjereni su na izazivanje vjerske netrpeljivosti, što nije u skladu sa učenjima objavljenih religija (islama, judaizma i kršćanstva)“, navodi Husić.
POTREBAN UGOVOR DRŽAVE I ISLAMSKE ZAJEDNICE
Iz Muftijstva navode da poštivanje prava na slobodu vjere nije često tretirano kao druga ljudska prava, jer su vjernicima još uvijek osporena prava na izražavanje vjere na radnom mjestu u određenim institucijama (ishrana, odijevanje žene).
„Potpisivanjem ugovora između države i Islamske zajednice dobrim dijelom bi se osiguralo slobodno vrijeme za obavljanje iftara i sehura tokom mjeseca posta, pravo na odsustvo s posla radi obavljanja hadža, obred kurbana, obavljanje molitve, izbor prehrane, izbor odijevanja i izgleda. Također, riješilo bi se i pitanje nošenja marame koja je vjerska obaveza muslimanki, a ne obilježje“, istakao je Husić.
Husić navodi da obzirom na to, što Muftiluk tuzlanski obuhvata područje bosanskohercegovačkog entiteta, Republika Srpska je posebno zabrinjavajuća i da se sa velikom pažnjom odnose prema svakom ataku na vjerske objekte i muslimane koji tamo žive, a oni nisu sporadični.
„I pored brojnih osiguranih vjerskih prava i sloboda, u bosanskohercegovačkom društvu, izraženije u nekim njegovim dijelovima u odnosu na druge, prisutna je diskriminacija zasnovane na vjeri, srkrnavljenje bogomolja, vjerskih objekata i sakralnih mjesta od strane pojedinaca koji pripadaju drugoj naciji, kulturi i religiji. Nije to rijetka praksa u bošnjačkim povratničkim mjestima u bh. entitetu Republika Srpska. Ne mislimo da su ovi nemili događji motivirani izvornom ”vjerskom porukom”, jer je ona u svojoj konstitutivnoj dimenziji miroljubiva“, ističe Husić.
ODGOVORNOST VLASTI
Husić također navodi da je imperativ religijskim vođama da ukazuju na važnost poštivanja čovjeka kao krune Božijeg stvaranja, bez obzora na njegove religijske pripadnosti.
„Nužno je težiti da se svaki pokušaj vrijeđanja ljudi na religijskoj osnovi i skrnavljenje religijskih objekata zaštiti zakonom. Međutim, danas je na djelu neprocesuiranje počinilaca takvih radnji, širenje govora mržnje, otežava život vjernicima te dodatno usložnjava ionako složen ambijent u kojem živimo. Za to odgovornost, prije svih, imaju oni koji su preuzeli funkcije na različitim nivoima vlasti i obavezni su da osiguraju slobodu vjere i zaštite prava vjernika“, navodi Husić.
(Iz srpske pravoslavne crkve (Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice) nisu se željeli oglašavati o pitanju vjerskih sloboda na području Tuzlanskog kantona a iz Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla nisu odgovarali na naše pozive)
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.