DOSIJE RUDARI (2): U rudnicima uskoro niko neće htjeti da radi

„Dali smo zadatak našim ljudima da nam provjere trošak za plate u aprilu 2020. godine i u oktobru 2021. godine. Ako taj pokazatelj bude takav da mi u oktobru imamo veći trošak na ime plata moram postaviti pitanje gdje su pare, ko je kome dao, kaže Husić.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Cijena uglja kojeg sedam rudnika iz Koncerna Elektroprivrede BiH dd Sarajevo isporučuju Elektroprivredi, bila je mizerna godinama i to je jedan od razloga što rudnici loše posluju, kaže za Megafon prvi sindikalista u rudnicima FBiH, Sinan Husić.

POVEĆANJE CIJENE UGLJA

„Način na koji se utvrđuju donje toplotne vrijednosti uglja koji se iz rudnika isporučuje Elektroprivredi BiH, a to smo saznali 25. novembra navečer na sastanku u Vladi, taj način je skandalozan, katastrofalan.

Nama se utvrđuju najniže toplotne vrijednosti uglja prema nekim ležištima od prije deset, dvadeset godina, koja smo mi eksploatisali“.

VEZANI TEKST DOSIJE RUDARI (1): Kako je u skupom elektroenergetskom sektoru pojeftinila jedino rudarska lopata

Podsjetimo, Vlada FBiH je već dala saglasnost Elektroprivredi BiH da poveća cijenu za ugalj koji joj dostavljaju rudnici i to je bio jedan od zahtjeva Sindikata potpisanog u Sporazumu sa Elektroprivredom BiH 1. decembra 2021. godine. Rudari su u Sporazumu tražili povećanje za 20 posto.

Nisu bili jednostavni pregovori rudara sa predstavnicima Elektroprivrede tokom protesta u novembru o povećanju otkupne cijene uglja.

Husić je rezigniran i nedostatkom razumijevanja i solidarnosti kolega u Sindikatu elektroenegetskog sektora. 

„Bilo je mučno slušati predstavnika Sindikata elektroenergetskog sektora kojeg je „doveo direktor Elektroprivrede“, nama je bilo malo neprijatno da jedan od naših kolega nije mogao izdržati pa mu je dobacio: znate koliko nas interesuje vaš iskaz.

Upravna zgrada Rudnika Kreka u Tuzli (Foto: N.Š.K./Megafon)

Određene grupacije u Elektroprivredi BiH smatraju da je sve njihovo vlasništvo, da su bogom dani da oni trebaju biti tu i imati sve to što imaju a rudar neka šuti, neka kopa, neka radi, jer da mi njima ne dajemo mi bi mogli imati još više. Dosta je, brate dragi“, kaže Husić.

TRAŽE PROVJERU KRETANJA NOVCA ZA PLATE

„Ako vi danas pitate odgovorne ljude u rudnicima i Elektroprivredi za vrijednost rudnika u ovom trenutku, nećete dobiti odgovor. To je katastrofa.

Ako tražite tačan podatak u kojem su iznosu obaveze vi ćete dobiti par različitih pokazatelja.

Sistem, odgovorni ljudi u Elektroprivredi, Vlada, rudnici, moraju javnosti predstaviti obaveze, način na koji se ima namjera ispuniti te obaveze i razloge zbog kojih je došlo do toga.

U odnosu na april 2020. godine, u pet rudnika u sastavu Koncerna je 1.000 radnika manje, ilustrira Husić činjenicu da se proizvodi konstantno, da se isplaćuje manje plata a da se obaveze ne smanjuju.

„Dali smo zadatak našim ljudima da nam provjere trošak za plate u aprilu 2020. godine i u oktobru 2021. godine. Ako taj pokazatelj bude takav da mi u oktobru imamo veći trošak na ime plata moram postaviti pitanje gdje su pare, ko je je kome dao?

Od 2010. godine je sistem zapošljavanja uređen. Kreka ima dvoje žurnalista ali oni su to predstavili da je devet. Pa u zgradi Elektroprivrede BiH u Sarajevu imate 25 žurnalista, prema informacijama s kojima mi raspolažemo“, kaže Husić.

Na našu konstataciju da se višak zaposlenih u Kreki, a što se problematiziralo javno, odnosi na administraciju a ne rudare, Husić kaže da je tačno da se ne radi o rudarima ali da su to djeca poginulih rudara.

„U administrativnom aparatu, ljudi pričaju na bazi podataka iz 2010. godine. Danas je u ovoj zgradi (uprava Kreke u Tuzli) manje 90 ljudi u odnosu na stanje prilikom ulaska Kreke u Koncern. Naredene godine doći će do naglog odliva radne snage zbog penzionisanja radnika“.

Prosječna plata u proizvodnji u rudnicima, navodi, na nivou je plate u javnom preduzeću oko 1.100 KM, ne računajući naknadu za topli obrok, prevoz, regres.

Više je faktora zbog kojih su rudnici u situaciji kakvoj jesu, kaže Husić.

„Nekompetentno, nestručno rukovođenje i upravljanje. Nedovoljna posvećenost sistema, mislim tu na izvršnu i zakonodavnu vlast prema oblasti rudarstva u BiH. Unutrašnje slabosti u rudnicima su također jedan od ozbiljnih problema, interesi pojedinaca i grupacija. Veoma često smo morali da aktiviramo opremu trećih lica po jako nepovoljnim uslovima po rudnike.

Rudari osiguravaju kontinuitet iskopavanja uglja potrebnog za stabilan sistem, sistem je želio jaku Elektroprivredu a u cijelom tom sistemu nisu dobro prošli samo radnici koji su osigurali uvjete za sve to.

Nećemo odustati, pokušat ćemo da unaprijedimo stanje. Pokušat ćemo donijeti pozitivne promjene, međutim, ako trebamo nastaviti raditi a da nam se ne uplaćuju doprinosi na plate, ako trebamo 850 KM osnovne plate kopača smanjiti na 550 KM, onda je naš zajednički stav: uvežite nam neuvezani radni staž i zatvorite rudnike“, izričit je Husić. 

DOTAKLI SMO DNO

Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka Tuzla u Kreki radi 38 godine i 4 mjeseca. Toliko ima radnog staža a plaćenog samo 32 godine. Radni vijek je počeo od 1986. godine na površinskom kopu Lukavačka rijeka, tada u sastavu Rudnika Šikulje, na radnom mjestu NK radnika.

Rudarski tehničar je po struci a prošao je sve faze rada i došao na mjesto prvog bageriste. Na površinskom kopu je to u rangu prvog kopača u jami.

Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka (Foto: N.Š.K./Megafon)

Analizirajući slijed događaja u rudnicima nekoliko decenija, Tokić smatra da samo Kreka, odnosno, njeni rudari nisu dobili ni blizu koliko su dali.

„Rudar je tada bio puno više cijenjen, ali i odnos države je bio mnogo ozbiljniji. Rudnik Kreka je izgradio državu, slobodno mogu kazati. U Tuzlanskom kantonu nema grada ili općine da nema objekata Rudnika Kreka, da nisu dati na upotrebu društvu. Kazati u to vrijeme – rudar, bilo je ponos. Čak su se momci zezali kad hoće prići djevojci a ona neće, pa kaže – rudar.

Sad smo dosegli dno dna, kažem to i kao čovjek i kao rudar.

U ratu smo ginuli, dali smo ogroman doprinos u borbi za državu. Pandemija je došla i u pandemiji niko nije osjetio manjak uglja niti se pitao kako rudar radi. A nije bilo primjene nikakvih mjera zaštite jer nije bilo moguće. Kad vi dođete na jamsko radilište gdje pet ljudi treba da radi, nema tu maske, nema tu rukavica, nema tu zaštite. I tada smo dali žrtve. I onda dođete u situaciju da smo od 2009. godine, kada su nas uzeli u Koncern, dovedeni u situaciju da smo do ovog radničkog protesta i neposluha, bili kao šteta i breme kako Elektroprivredi tako i društvu“, kaže Tokić.

„Imate izjavu direktora Elektroprivrede a onda je prenio i direktor Rudnika Kreka (sada bivši, Trumić op.a.) koji kaže da rudari treba da zarade platu.

Ja pitam: ako rudar ne zaradi platu, ko je zaradi?

Svi vidimo kako zarađuju vijećnici, poslanici, kako mnogi rade online pa naplaćuju i tople obroke, prevoz i sve ostalo“, kaže Tokić.

GDJE SU PARE?

Kada je Elektroprivreda, odnosno, Vlada Federacije BiH preuzela stopostotno vlasništvo nad Rudnikom Kreka, 2009. godine, Tokić navodi da se Elektroprivreda obavezala uložiti 216 miliona KM u rudnike.

Od toga su uložili svega 73 miliona KM.

„Kažu Kreka ima preko 350 miliona KM obaveza. Mi smo najveći rudnik u Koncernu, kad smo ušli u Koncern 2009. godine imali smo 4.014 radnika, danas imamo 2.030 radnika sa tendencijom da poslije Nove godine taj broj bude spod 2.000.

Ako smo tada imali 625 tona iskopanog uglja po radniku, mi smo prošlu godinu završili sa 725 tona po radniku na godišnjem nivou. A imamo gubitke i kašnjenje uplata, ekonomija ne poznaje ove stvari“, kaže Tokić.

Neka od brojnih priznanja radnika Rudnika Kreka (Foto: N.Š.K./Megafon)

Više od 90 posto proizvodnje, a od 30. jula 2021. godine sva proizvodnja Kreke ide u Termolelektranu Tuzla.

Od 2009. godine nije mijenjana cijena uglja a za to vrijeme je preko 200 posto, kaže Tokić, poskupila struja koju Rudniku Kreka plasiraju iz Elektroprivrede, jer su veliki potrošač. Također navodi, kako su u međuvremenu poskupili i željezo i nafta.

JESMO ZAPOŠLJAVALI, ALI DJECU POGINULIH KOMORATA

„Pričama o stečaju dovedeni smo u situaciju da ljudi odlaze. Mi sad imamo radilišta koja zjape prazna, nema ko da radi. Kad se priča o famoznoj administraciji, kažem vam, ova zgrada (Uprave) je poluprazna. Zašto je bila popunjena? Morate znati da je Rudnik Kreka izgubio 180 komorata. Iza njih je ostalo 365 djece. Svu djecu smo zaposlili bez obzira na kvalifikacije.

Danas generalna direkcija broji 150 radnika i taj će broj biti manji jer nam odlaze i pravnici, ekonomisti, odoše gdje im je bolje.

Govorili su o tim famoznim prekobrojnim žurnalistima, neka taj neko kaže ko su ti ljudi imenom i prezimenom“.

U Rudniku Kreka su, navodi Tokić, 182 rudara dali živote, oko 2.600 rudara sudjelovalo je u odbrani zemlje tokom agresije a od toga je šest nosilaca priznanja Zlatni ljiljan.

„Najbolnija tačka u procesu restruktuitranja rudnika je ljudski faktor. Do 2023. godine će se drastično smanjiti broj radnika u rudnicima. U Rudniku Kreka će biti oko 1.500 a prema najrigoroznijoj sistematizaciji radnih mjesta koja slijedi mi imamo 1.750 ljudi. Dakle, ljudski faktor će biti riješen, prirodnim odlivom, prijevremenim penzijama, stimulativnim otpremninama.

Jedino na šta nismo pristali jeste pokušaj da se neki radnici pošalju na biro za zapošljavanje“.

Tokić ne spori da su rudari zapošljavani jer su njihovi očevi proveli tu radni vijek, međutim, kaže kako su federalne vlasti doveli rudnike u takvo stanje da niko više ne želi da radi u rudnicima.

MOJ SIN ODLAZI U NJEMAČKU

Tokić pita šta ćemo kad ne bude imao ko kopati, i navodi kao ilustraciju da njegov sin trenutno radi u jednom objektu gdje se pravi doner kebab i istovremeno uči njemački jezik jer u januaru 2022. godine odlazi u Njemačku.

„Bez obzira što sam i emotivno vezan za ovo preduzeće, nema teorije da moje dijete radi u ovakvom preduzeću, nema govora o tome“, kaže Tokić. 

U nastavku serijala čitat ćete: Kako posluje Rudnik Mramor, a kako Rudnik Banovići koji nije u sastavu Koncerna, šta kažu u Upravi Elektroprivrede BiH te u resornom federalnom ministarstvu.

Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru(ima).

Megafon.ba