ĐURO KOZAR: Dokle Tuzla bez putničkih vozova?

Lijepo je ulagati u aviopromet, ali bi se moralo nešto uraditi da se u Tuzli ponovo uspostave prekinute željezničke linije za Doboj, Brčko i dalje.

Piše: Đuro KOZAR                                          

Pusto i nestvarno danas izgleda Željeznička stanica u Tuzli bez putnika koji su godinama putovali u pravcu Doboja, Brčkog i dalje. Pruge ima, kao i teretnog saobraćaja, ali su lokomotive na naftni pogon, jer u Tuzlanskom kantonu ni do danas nije izvršena elektrifikacija željeznica, valjda zato što je bilo (i ima) drugih prioriteta. I dok se teretnim vagonima prevozi ugalj i druge robe, dotle oni stariji građani žeznutljivo gledaju na prugu bez putnika.

PUTNICI BEZ VOZOVA

Prvo je 2012. ukinut voz Tuzla-Brčko, a u bivšoj državi bila je linija Tuzla-Brčko-Vinkovci. Objašnjenje je bilo da je nerentabilna. Jeste da se u Željezničkoj stanici Brčko Novo prije prelaska mosta na Savi mijenjala lokomotiva, pa je onu iz Željezničkog transportnog preduzeća Sarajevo kompoziciju preuzimala ona iz ŽTP Zagreb, ali bilo je putnika i tamo i ovamo. Pogotovo što u to vrijeme nije bilo autoputa Tuzla-Županja, pa je voz u tim podmajevičkim mjestima bio jedini način da se putuje.

Potom je 2019. ukinut voz Tuzla-Doboj za koji se opet kazalo da je neisplativ jer je bilo mlalo zainteresiranih da putuju. Osobno sam jednom iz čiste radoznalosti putovao tim vozom, ali bolje da nisam. Tzv. putnički vagoni su bili kao u kaubojskim filmovima, sa otrcanim sjedištima, prvljavim podovima i s prozorima koji se ljeti nisu mogli otvoriti, a zimi je bez grijanja bilo hladnije nego na planini. Karta je bila doista jeftina, ali s obzirom na “standard” bolje da se nije ni naplaćivala. Pored toga, taj voz je išao 40 km na sat, pa su putnici uskakali i iskakali tokom vožnje ne čekajući zaustavljanje voza na nekoj od stanica.

Ne može se u 21. stoljeću nikoga pozivali da u vrijeme udobnih autobusa koji imaju grijanje i hlađenje da putuju vozovima koji su prije za otpad, a ne za normalno putovanje. I ne “pije vodu” objašnjenje Željeznica Federacije BiH da oni finansijski nisu mgli održati ovu liniju, a da pri tome nisu gotovo ništa uradili na unpređenju putovanja. Ili očekuju da neko drugi ulaže u putnički željeznički saobraćaj, a oni samo da ubiru prihod od naplaćivanja karata. Ili su, možda, dio prihoda sa teretnog saobraćaja mogli uložiti u putnički kao što mnogi u svijetu rade. Menadžment Željeznica FBiH ima savremene talgo vozove za Ploče i to je dobro, ali je od Tuzle koja ima dugogodišnju žejezičku tradiciju napravila “slijepo crijevo”.

Ni Vlada Tuzlanskog kantona u vezi sa putničkim vozovima nije nedužna i njeni ministri u više mandata svakako su trebali više učiniti da Tuzla ima vozove najprije do Doboja, a poslije i do Sarajeva i Ploča. Ali, ta vlada je svoj interes tražila i pronašla na Aerodromu Dubrave koji joj donosi određeni prihod. To je dobro, ali mnogi građani niti lete, niti će letjeti s tog aerodroma i na njega dolaziti, jer bi prije naprimjer, htjeli vozom da idu od Tuzle do Srebrenika i Bosanske Bijele, ili Lukavca i Gračanice. Ali se ne zna kad će.

Kad izvršna vlast i Federalne željeznice ne vode brigu o tome da Tuzla ima putničke vozove sve je spalo na Nevladinu grupu građana “Prijatelji željeznice” koja se, u okviru svojih mogućosti, trudi da se ovaj problem riješi i Tuzlaci iz svog grada ponovo putuju vozom.

NIKAD NIJE KASNO

Oni su ljetos u svom saopćenju naveli da bi uvođenje sezonskog putničkog voza Tuzla-(Sarajevo)-Ploče bio lijep gest za građane Tuzanskog kantona da tim prevozom idu na more. Naglasili su da je elektrifikaciji pruga u TK-a obaveza za Vladu TK, Vladu FBiH i Željeznice FBiH. Odlična ideja, ali neostvariva sve dok se u federalnom i kantonalnom budžetu ne predvidi ova investicija. Prilika su budžeti za 2023. godinu, ako već nije kasno, a ima i rebalansa.

Autor teksta, Đuro Kozar, komentator, urednik i novinar iz Sarajeva, prije preseljenja s porodicom u glavni grad BiH, 14  godina je živio u tuzlanskom naselju Kreka, nedaleko od željezničke pruge.

Megafon.ba