Srednje škole zanatskih zanimanja vape za novoupisanim učenicima kojih je iz godine u godinu sve manje. Vlada TK ali i privatni poduzetnici stipendiranjem učenika pokušavaju stimulirati djecu da upisuju zanate, međutim, sve ih manje izlazi iz škola.
U serijalu koji slijedi bavit ćemo se razlozima takve situacije, razgovarati sa vlasnicima firmi, odgovornima u školama, predstavnicima zavoda za zapošljavanje, roditeljima, s djecom.
U priči koja slijedi vlasnik fasaderske firme iz Tuzle govori s kakvim se problemima u radu susreće zbog manjka obučenih radnika, ali i o tome kako je stekao znanje koje mu danas koristi da osigura sebi egzistenciju i uz to još zapošljava radnike.
Piše: Mediha Tabaković
Zbog nedostatka majstora zidara, fasadera, izolatera, tesara-krovopokrivača, armirača-betoniraca, keramičara-teracera, molera, farbara, soboslikara, bravara, tapetara, stolara, krojača i rukovalaca rudarske mehanizacije površinskog kopa,Vlada Tuzlanskog kantona odlučila je stimulirati učenike da upisuju ova već deficitarna zanimanja.
Vezani tekst: Hoće li stipendiranje srednjoškolaca u TK spasiti zanatska zanimanja?
Međutim, kako je posljednjih godina veoma slab upis na zanate, pa nema ni kadrova, brojne firme imaju problem sa pronalaskom obučenih radnika.
„PRIUČENI“ MAJSTORI
Tridesettrogodišnji Mevludin Bijesović, samostalni poduzetnik iz Tuzle, vlasnik firme Tem Color koja se bavi fasaderskim i ostalim završnim radovima u građevinarstvu, kaže za Megafon da u firmi ima jednog zaposlenog i da ima problem pronalaska kadra. Naš sagovornik kaže da ljudi ili neće da rade za određenu platu ili odlaze izvan granica Bosne i Hercegovine.
„U svakom slučaju je poželjnije da se zapošljavaju majstori koji su završili tu struku, iz razloga što su oni već kroz školovanje dobili osnove znanja gdje ja kao poslodavac ne gubim vrijeme objašnjavajući materijale, alate i ostalo. Takav radnik mi već dođe sa spremnim znanjem, a što se tiče prakse on će kroz rad naučiti, tako da je lakše s tim ljudima raditi.
Fasaderski radovi su svakodnevno traženi poslovi (Foto: M.T./Megafon)
Što se tiče „priučenih“ majstora to je već problem jer je već radio u nekoj firmi i možda naučio pogrešan sistem rada. Tada je teško raditi s takvim radnicima jer on tako može da unazadi firmu da morate konstantno ispravljati greške. Uvijek je prednost imati završenog majstora u bilo kojoj struci“, kazao je Bijesović.
Naš sagovornik ističe da je trenutno veoma teško pronaći radnika, jer učenika molersko farbarske struke nema godinama, kako Bijesović kaže, nema se odakle naći radnik.
„Ja sam se pri završenom školovanje zaposlio u jednu firmu i tu radio pet godina, stekao znanja. Nakon toga sam otišao u Njemačku i radio pet godina, a poslije toga sam se vratio u Bosnu i prije dvije godine otvorio svoju firmu za završne radove u građevinarstvu. I zadovoljan sam“, ističe Bijesović.
Bijesović navodi da je zvao Srednju građevinsku školu u Tuzli da mu pošalju učenike na praksu, međutim, za struku koja mu je bila potrebna nije bilo upisanih učenika. Navodi da se oglasi za posao obavljaju preko interneta i biroa za zapošljavanje, ali je problem što radnici koji imaju znanje teško pristaju raditi u nekoj firmi za određeni iznos plate.
„Ja sam svog radnika poznavao od prije, radio je u Hrvatskoj četiri godine i odlučio se ovdje vratiti i počeo raditi sa mnom. Niko nije spreman toliko da sve zna i da bude ektremno dobar majstor, jer konstantno izlaze novi materijali, mora se ići na edukacije, seminare. Međutim, kroz posao se znanje nadograđuje. Ja svoje znanje prenosim na svog zaposlenika“, navodi Bijesović.
Kada je išao u srednju školu, priča nam sagovornik, u njegovom je razredu bilo četrnaest učenika i bila je to posljednja generacija molerskog zanata.
Kako navodi, tada je bio problem što škola nije imala finansija niti je neko došao i kazao da će stipendirati učenike ili im organizirati praksu, nego su oni između sebe pronalazili majstora od kojeg su učili da rade. Praktična nastava je bila u školi ali nisu radili sa pravim materijalima, međutim dobili su dobro teoretsko znanje.
Teškoće poslodavaca da nađu zaposlenike na tržištu rada (Foto: M.T./Megafon)
„Po meni je dijaspora najviše kriva što nam ovog zanata nedostaje, jer se hvale previše i mladi ljudi odlaze. Ovdje sistem nije uređen kako bi trebalo, da određene firme i škola sklope ugovore pa da dijete u toku sedmice bar jedan dan ide u firmu da gleda kako se radi. To bi djeci bilo i draže da dođu na radilište da vide kako se radi, koliko se radi, da li od tog zanata može izdržavati svoju porodicu ili ne može. To bi bila velika prednost kada bi djeca mogla ići na praksu u firme. Firmama ne bi bio teret da bar dva učenika imaju na praksi. Za tu djecu bi se našlo uvijek i vremena i strpljenja da im se pokaže kako se šta radi“, kazao je Bijesović.
Naš sagovornik ističe da bi rado primio dva ili tri momka koji bi kod njega tri godine dolazili na praksu, te bi se kako kaže, svim silama borio da ostanu kod njega da rade.
„Trudio bih se da ta djeca koja su naučila da rade ne odu nekome drugom ili u Njemačku nego da ostanu raditi u mojoj firmi“
Također navodi da se korektnom platom djeca mogu zadržati u zemlji.
MOŽE SE DOBRO ZARADITI
„Od ovog zanata se može živjeti veoma dobro. U toku sezone se mogu obezbijediti sredstva za zimski period. Jer kada je ljeto vi možete birati poslove, ne morate prihvatati bilo koji posao, jer vi sebi pravite plan kako želite.
Što se konkurencije tiče, puno je otvorenih firmi i obrta ali ne strahuje se za posao jer ja imam par prijatelja iz škole koji imaju otvorene firme i jedni drugima prebacujemo poslove. Jer, ako nešto ne možete da stignete, prebacite njima posao. A toku godine ne možete biti bez posla, jer ponekad imam dva mjeseca unaprijed ugovorene poslove“, navodi Bijesović.
Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.