Almira Hasić, direktorica udruženja Samostalni korak: Trebamo biti svjesni vlastitih vrijednosti bez obzira na invaliditet

Razgovarala: Maida Varga

Tridesetogodišnja Almira Hasić, diplomirana socijalna radnica, direktorica je udruženja „Samostalan korak“ iz Sarajeva, društvena aktivistica, posvećena majka, i govoreći za Megafon.ba o motivima za društveni aktivizam kaže da su je na osnivanje udruženja podstakle „svakodnevne nepremostive prepreke u glavama ljudi, koje su mnogo složenije od fizičkih i arhitektonskih“.

Osobe sa invaliditetom su akteri društvenih promjena

Udruženje „Samostalan korak“ osnovano je u maju 2018. godine u Sarajevu. Cilj udruženja je kreiranje uslova za poboljšanje kvaliteta života osoba sa invaliditetom kroz rad sa pojedincima i njihovom širom socijalnom sredinom. Osnovali su savjetovalište za osobe sa invaliditetom kojeg čini stručni tim, socijalni radnik, psiholog  i pravnik, organiziraju humanitarne aktivnosti putem humanitarnog broja za pomoć članovima u stanju socijalne potrebe, pojašnjava u razgovoru sa našom novinarkom, direktorica Udruženja Almira Hasić.

„Potpisali smo sporazum o saradnji sa udruženjem za invalidne i bolesne osobe Blažuj, također, kroz sporazum o saradnji sa uredom za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu naš angažman usmjeren je na prilagođavanje nastavnog sadržaja za studente, u elektronskoj i audio formi, te asistiranje na ispitima. Poseban fokus stavljamo na edukaciju studenata o pravima i mogućnostima osoba sa invaliditetom i ohrabruje činjenica da su studenti volonterski spremni pomoći članovima.

Kroz sponzorstvo sarađujemo sa optikom Sezam gdje svakog mjeseca imamo besplatne naočale za članove. U sklopu projekata Zavoda za zapošljavanje dajemo mogućnost zasnivanja radnog odnosa i zapošljavanja asistenta, jer zbog brige o članu porodice sa invaliditetom dolazi do većih rashoda u odnosu na prihode u mnogim slučajevima. Na osnivanje udruženja podstakle su me svakodnevne nepremostive prepreke u glavama ljudi, koje su mnogo složenije od fizičkih i arhitektonskih.

Kada prođemo kroz slična životna iskustva, sa posebnom empatijom možemo pristupiti rješavanju određenog slučaja i pružiti podršku u skladu sa kapacitetom i mogućnostima. Samostalan korak znači da su osobe sa invaliditetom akteri društvenih promjena, donosioci vlastitih životnih odluka te da u skladu sa preostalim sposobnostima i prilagođenim uslovima mogu biti korisni članovi užeg i šireg okruženja.

U toku je realizacija vašeg projekta „Korak Naprijed“. Šta će aktivnosti donijeti majkama sa invaliditetom i majkama djece sa invaliditetom?

Hasić sa kćerkom

Projekat „Korak Naprijed“ podržan je od Trag Fondacije u Beogradu. Imali smo čast i ponosni smo što je projekat prepoznat među sedamnaest udruženja iz regiona. Projektne aktivnosti usmjerene su na ekonomsko socijalno i emocionalno osnaživanje majki sa invaliditetom i majki djece sa invaliditetom.

Kroz edukativne radionice, uzajamnu pomoć i podršku motivisat ćemo i buduće majke sa invaliditetom. Poseban fokus stavit ćemo na adolescentni period kao najvažniji period odrastanja. 

Posebno kada je u pitanju zasnivanje bračne zajednice često dolazi do otpora u okruženju u kojem žive budući bračni partneri. Kroz ekonomsko osnaživanje žena sa invaliditetom, stavljamo fokus na pokretanje vlastitog biznisa kao i aktivno traženje posla sa posebnim fokusom na primjenu stečenog znanja u praksi i zasnivanje radnog odnosa u sklopu udruženja.

Je li projekat podržan od institucija države, domaćih i stranih donatora i na koji način bi mogli pomoći udruženju?

Trenutno projekat nije podržan od strane domaćih institucija, ali se nadamo da će se situacija promijeniti. Konkretna pomoć međunarodnih i stranih donatora ogleda se u uspostavljanju servisa podrške Centra za samostalan život, gdje bi osobe sa invaliditetom dobile neophodnu podršku personalnog asistenta, nabavku pomagala i psihosocijalni tretman. U sklopu udruženja kroz projekte Zavoda za zapošljavanje apliciramo za zapošljavanje asistenata i tako kratkoročno pružamo mogućnost smanjenja rashoda u odnosu na prihode, ali je potrebna sistemska i kontinuirana podrška.

Da li ste se susretali sa predrasudama ili diskriminacijom tokom vašeg školovanja ili rada?

Sa diskriminacijom, predrasudama kao i stereotipima, susrećemo se svakodnevno ali sam kroz odrastanje i životne uspone i padove izgradila mehanizam za suzbijanje prvenstveno vlastitih prepreka. U mnogim slučajevima smo i sami kreatori mišljenja drugih o nama, jer odstupanjem od općeprihvaćenih normi u društvu potvrđujemo stav drugih o nama. Posebno mi smeta kad ljudi bez invaliditeteta pokušaju nametnuti svoje stavove ili kad se obraćaju asistentima u mom prisustvu. Ali isto tako treba znati prepoznati namjeru ljudi da budu superiorni zbog vlastitog ega, kao i  predrasude i stereotipe zbog neznanja i needuciranosti. Moje iskustvo je to što sam prepoznala uživanje asistenta u superiornosti, potrebu da priča o odgoju mog djeteta čak i kad je ja odvedem kod pedijatra.

Ostvarili ste se kao majka, kakva su vaša lična iskustva, da li ste imali podršku institucija i šta je to što bi bilo važno da se promijeni u sistemu, gledano iz perspektive majke sa invaliditetom?

Hasić sa kolegama

Kao majka sa invaliditetom uživam u svakom trenutku majčinstva. Nisam dozvolila od njenog dolaska na svijet pa do danas, da zbog invaliditeta drugi nametnu pravila njenog odgoja. Prilagodila sam uslove vlastitim potrebama, u smislu da igračke, slova, boje i  brojeve obilježim na Brajevom pismu, ili na drugi način kako bih se mogla potpuno prilagoditi njenoj dječijoj mašti. Kroz igru je lagano uvodim u svijet različitosti. Ne izvodim je sama u park, podržavam priče majki koje to uspijevaju bez problema, ali ja ne želim glumiti heroja na uštrb njene sigurnosti.

Nisam imala podršku društvenih institucija i fokus naših budućih aktivnosti bit će edukacija stručnog kadra u porodilištima i pedijatrijskim klinikama, jer sam se susretala sa situacijama da se pedijatar obraća asistentu i traži od njega mišljenje kao relevantno za uspostavljanje dijagnoze.

Koliko je u društvu kakvo je bosanskohercegovačko potrebno uložiti više energije kako biste se izborili za sve što ste postigli?

Od rođenja do danas sam imala potpunu podršku porodice i smatram da je osnovna faza socijalizacije, naročito kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, potrebna u porodici. Danas kao uspješna žena i majka, smatram da trebamo biti svjesni vlastitih vrijednosti bez obzira na invaliditet, nositi se sa predrasudama i stereotipima koje nas samo jačaju u postizanju ciljeva. Nisam nikada precjenjivala sebe niti dozvolila podcjenjivanje, za mene nisu postojale prepreke već samo životni moto – gdje postoji volja postoji i način.

Kada je u pitanju institucionalna podrška države, koje su najslabije karike sistema?

Slabosti sistema su sistemski i dugoročno rješavanje pitanja asistencije, nabavka pomagala, arhitektonska pristupačnost okruženja.

Mislite li da u nekim slučajevima država neopravdano zahtijeva staratelja za neke osobe sa invaliditetom?

Imala sam lično iskustvo da matičar nije znao kako će pristupiti vjenčanju osoba sa invaliditetom kada je u pitanju starateljstvo, staratelj se postavlja za osobe sa intelektualnim teškoćama.

Koliko bi za dostizanje ciljeva vašeg kao i udruženja sa sličnom misijom, pomogla veća medijska podrška?

Kada je u pitanju medijska podrška smatram da trebamo biti jedinstveni u iznošenju u javnost mišljenja o stanju u oblasti prava, mogućnosti i položaja osoba sa invaliditetom. Treba govoriti realno o činjenicama, da kad prilagodimo uslove potrebama, možemo biti ravnopravni članovi društvene sredine. Negiramo da imamo probleme i prepreke ili ih previše ističemo i to je korisno samo za pojedince koji u medijskom nastupu žele postići vlastiti cilj. Poseban fokus stavljam na prethodnu pripremu za medijski nastup i edukaciju novinara.

Megafon.ba