Adžović: Na medijskoj sceni danas dominiraju senzacionalizam i populizam

“Nažalost, danas se u novinarstvo „uselilo“ mnogo onih koji ne razumiju tu profesiju, niti su spoznali koja je njena misija”.

Autor: Megafon.ba

Novinar, publicista i književnik Ruždija Adžović u posljednjih nekoliko godina doživio je značajne uspjehe u svom stvaralačkom radu. Njegov roman „Ogrlica iz Šanliurfe“ ponovo je aktuelan nakon što je nedavno doživio šesto izdanje na bosanskom jeziku. Taj Adžovićev roman preveden je na turski i albanski jezik, a uskoro će, u Sjedinjenim Američkim Državama, doživjeti i izdanje na engleskom jeziku.

Osim toga, Biblioteka za slijepe i slabovide osobe Bosne i Hercegovine „Ogrlicu“ je objavila i u audio formatu, nakon što je knjiga snimljena u njihovom studiju.

– Neću da prejudiciram i baskuziram, ali “Ogrlica iz Šanliurfe” je na dobrom putu da doživi i filmsku verziju, što bi me jako usrećilo i dalo novi pečat mom književnom radu. Dakle, “Ogrlica iz Šanliurfe” sama krči svoj put i njen se književni život nastavlja na novim prostorima i tržištima – kaže Adžović u intervjuu za Fenu.

Poznat kao mulititalentirana osoba, jer je i muzičar i slikar, Ruždija Adžović je do sada objavio sedam knjiga, a uskoro izlazi i nova knjiga o pjesniku, prozaisti i svjetski poznatom filmskom scenaristi Abdulahu Sidranu.

Prošle godine, izdavačka kuća „Buybook“ objavila je Adžovićevu knjigu „Tunjo – razgovori sa Muhamedom Filipovićem“, o jednom od najvećih bh. intelektualaca svih vremena, koja je izazvala veliku pažnju javnosti.

Na pitanje kako se odlučio da radi knjige razgovora s poznatim i relevatnim ličnostima, navodi da je sve počelo sa profesorom i književnikom Novakom Kilibardom, koji je radio kao crnogorski diplomata u Sarajevu.

– Družeći se s njim i njegovim prijateljima, poznatim i znamenitim intelektualcima u BiH, odlučio sam da napravim knjigu. Izabrao sam formu koja je neobična, ali prijemčiva i pitka čitaocima. Kada je ta knjiga objavljena, u mom fokusu su bili i profesor Muhamed Filipović i Abdulah Sidran. Moja je sreća bila, ali i zadovoljstvo, što su i jedan i drugi pristali i ukazali mi povjerenje da uradim knjigu o njima, na šta sam veoma ponosan – kazao je Adžović.

Dodaje da bi njegova knjiga o Abdulahu Sidranu uskoro trebala biti objavljena te da vlada veliko interesovanje za nju.

– Punih godinu dana smo Sidran i ja radili i obradili mnoge zanimljive, čak i škakljive teme vezane za njegovo stvaralaštvo, život, njegov odnos sa brojnim značajnim ljudima, odnosu društva prema kulturi i važnim ljudima i stvaraocima i još mnogo toga. Svi znamo koliko je Sidran zanimljiva ličnost, a imao je mnogo toga da kaže tokom našeg jednogodišnjeg rada na knjizi. Vjerujem u ovu knjigu i znam da će biti veoma zanimljiva čitaocima u regionu – naglašava Adžović.

Planirao je da uradi knjigu i o Vuku Draškoviću, ali da ga je on preduhitrio, objavivši nedavno autobiografsko djelo.

Adžovićeva knjiga pripovjetki „Sebijini snovi“ je takođe naišla na pozitivan odjek kod čitalaca i uskoro bi trebala doživjeti treće izdanje. U njoj Adžović obrađuje teme o sudbinama žena u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, tradiciji i patrijarhalnim vremenima, o ljubavi, iznevjerenom prijateljstvu, sumnjama i ljudskim iskušenjima, čak se bavi i informbirovskim temama.

– To su teme koje su mi bliske i tu sam na svom terenu. Nisam verziran za moderne priče, pa to prepuštam drugim piscima. Poeziju nisam nikad pisao jer to baš i ne znam raditi. Jedino što sam stvorio u stihovima jesu namjenske pjesme za muziku, s obzirom da sam i muzičar – navodi on.

Kaže da nikada ne miruje i ima ga u mnogim oblastima, a trenutno, paralelno radi na dvije monografije.

– Kada to okončam, vratiću se mom novom romanu, radnog naslova „Sjena Sergeja Jesenjina“, koji sam odavno počeo pisati. Stigao sam do polovine romana, i možda malo više – to se nikad ne zna – i ako budem u stvaralačkom „elementu“, taj bi roman mogao biti završen u idućoj godini – najavljuje Adžović.

Na pitanje, otkud Sergej Jesenjin u njegovom novom romanu, kaže da je to zanimljiva priča o jednoj stvarnoj, nesvakidašnjoj osobi, o kojoj je radio dokumentarni film za Televiziju Crne Gore.

– Ta žena, koja je u to vrijeme imala 95 godina, inspirirala me je da o njoj napišem roman. Naravno, bit će tu i fikcije. Otuda i Sergej Jesenjin u ovoj priči, koji je jedan od mojih likova. Naime, radnja romana počinje u Parizu 1915. godine, a 1925. moju junakinju upoznajem sa Jesenjinom u Bakuu, u Azerbejdžanu, gdje je on tada zaista boravio. Mislim da će to biti zanimljiva knjiga – kombinacija stvarnosti i fikcije – ističe Adžović.

Dodaje da ga još jedna tema zaokupirala, a to je krvna osveta, o čemu, prema njegovim riječima, takođe planira napisati roman.

Božidar Proročić, književnik i publicista je u jednom svom eseju pisao o Ruždiji Adžoviću kao o novinaru koji je “odolijevao je raznim pritiscima, braneći čast profesije, integritet novinara i redakcija u kojima je radio i kojima je rukovodio u Crnoj Gori, ali i Bosi i Hercegovini“.

Proročić je napisao da je Adžović, kao novinar, „uvijek jasan, preciznih, kritičkih stavova u svojim kolumnama te da je uvijek je oštro secirao društvenu i političku stvarnost”.

– Malo je kolega Proročić pretjerao u komplimentiranju, ali hvala mu na mišljenju. Novinarstvo je prelijepa profesija i meni je mnogo dala. Od mojih prvih novinarskih koraka, nakon što sam završio Fakultet političkih nauka, Odsjek žurnalistika u Sarajevu, uživao sam u svom poslu i trudio se da budem maksimalno profesionalan. A radio sam u mnogim redakcijama te pisao za brojne medije.

– Nažalost, danas se u novinarstvo „uselilo“ mnogo onih koji ne razumiju tu profesiju, niti su spoznali koja je njena misija. Senzacionalizam i populizam sada dominiraju na medijskoj sceni i medijima, čast izuzecima, kojih itekako ima. Takve stvari kvare našu profesiju. Ne sviđa mi se ono što danas vidim u našim, ali i medijima u regionu, i žalostan sam zbog toga – zaključuje novinar, publicista i književnik Ruždija Adžović u intervjuu za Fenu.

(Izvor: FENA)

Megafon.ba