Iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH ponovo su uputili apel odgovornima da se ubrzaju transplantacije jer je njihovo strpljenje pri kraju. Proteklog vikenda je, prema informacijama Udruženja, jedan život u Tuzli ugašen, mladić (25) koji nije dočekao operaciju. Dok čekamo odgovore iz UKC-a Tuzla i Kliničkog centra u Sarajevu, o razlozima zašto su transplantacije rijetke i kad postoji novac i osiguran donor, razgovarali smo s predsjednikom Udruženja Tomislavom Žuljevićem, koji smatra da su osnovni razlozi za sadašnju situaciju manjak ljekara ali i lobiji stranih klinika.
Piše: Nermina Šunj – Kušljugić
Tomislav Žuljević predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije Bosne i Hercegovine za Megafon kaže da su iz UKC Tuzla, na sastanku prije mjesec dana, dobili obećanje da će u maju biti urađene dvije transplantacije ali da još nema ni naznaka da će obećanje biti realizirano. U Sarajevu je, kazao je, urađena jedna transplantacija, ali to nije dovoljno.
„Mi nemamo kontinuiteta. Ja ne razumijem šta se dešava. Imali smo razumijevanja tokom pandemije koronavirusa, mada su i tu postojale mogućnosti. Kako su se reorganizirali drugi u regionu, tako smo mogli i mi“.
LJUDI NAM UMIRU
Iz kliničkih centara u Federaciji, nemaju zvanično pojašnjenje, kaže Žuljević.
„Jedno pojašnjenje može biti nedostatak kadra, ali za Boga dragog, dajte da Federalno ministarstvo zdravstva pokrene inicijativu, pokrenut ćemo mi ako treba da se transplantacije rade gdje se mogu raditi. Ako imamo novaca za transplantaciju a imamo ga, pa neka se šalju ljudi vani, bez obzira na mjesto, je li to Turska ili bilo gdje.
Čini mi se da je s kadrovima najveći problem. Vi morate znati da je s Kliničkog centra u Sarajevu otišlo mnogo liječnika u privatne klinike. U UKC Tuzla nije nimao bolja situacija. I gore imamo situaciju da su liječnici „knap“. Ako jedan liječnik ode na bolovanje, mi odmah imamo problem. To bi mogao biti jedan od razloga ali ne smije trpiti pacijent zbog toga. Zašto mi pacijente ne bi spašavali tako što ćemo donijeti zakon da se taj pacijent smjesti u inozemstvo, uradi mu se transplantacija i da mu se plati to. Na računu Fonda solidarnosti leži 2,5 miliona KM i mi, kad imamo najviše transplantacija, potrošimo 200, 300 tisuća. I onda se na kraju godine s tim novcem zatvaraju određene rupe“.
Drugi problem je, nadalje pojašnjava Žuljević, motiviranost liječnika. I opet, kaže, imamo dovoljno novca da bi liječnici radili svoj posao.
„Treći razlog je, moguće je isto tako i mi smo to govorili i ranije, imamo pet privatnih kliničkih centara iz Turske koji, siguran sam, lobiraju, što je i njihov posao kako bi pridobili parove za transplantaciju. Dakle, bojimo se da se šuruje s tim klinikama i da se svjesno opstruira transplantacija kako bi mi Turskoj poboljšali „transplantacijski turizam“. Mi direktno pomažemo da njima „transplantacijski turizam“ procvjeta. Ali, neka i procvjeta ali hajte ako može jedan par koji je skupio novac otići, neka onda to financira direktno Vlada Federacije BiH i neka se otvoreno kaže, idemo prema Turskoj. Tamo će se raditi sve transplantacije i to će plaćati Vlada, u suštini Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH. To bi bilo pošteno jer ljudi nam umiru“, kaže Žuljević.
„Imam osjećaj da nas provociraju. Uradiš jednu transplantaciju a nećeš da raddiš drugu. Zašto? To samo da pokažeš, evo ja mogu. E pa gospodo draga, bojim se da ćemo imati vrelu jesen. Kad mi dođemo pred Klinički centar u Sarajevu onda se pitaju zašto smo gore. Pa ako treba prosvjedovati i pred Ministarstvom zdravstva, ispred oba klinička centra. Dovest ćemo dvije tisuće ljudi i njihove obitelji pred kliničke centre pa neka se upitaju šta rade. Imali smo strpljenja kao nikad, molili, tražili, sastančili, dopise pisali, imali razumijevanje kad je bila pandemija, ali šta je ovo, dokle smo došli?“, pita Žuljević.
Kaže da će tražiti da privatne klinike počnu pripreme za transplantaciju jer, smatra Žuljević, zašto bi privatne klinike u Turskoj bile bolje od naših.
„Neka se promijeni zakon, neka naprave ugovore sa zavodima jer novaca ima. Mene boli to da mi novaca imamo , opet ponavljam, 2,5 miliona KM. Moguće je uraditi stotine transplantacija, ali mi uradimo, jednu, dvije. Taj novac stoji pa se neko nasloni na to, i svaki put sve gore i gore. Nama 400 ljudi umre svake godine“.
Za vrijeme pandemije koronavirusa, kaže Žuljević, procenat smrtnosti dijaliznih bolesnika bio je viši i za 20 posto.
NEKO UZIMA NOVAC LOPATOM NA OSNOVU BOLESNIH LJUDI
„Ljudi nemaju nade. Mi se sad borimo da se bar oni koji imaju žive donore transplantiraju. To je apsurd da ne može biti veći. Ne možete vjerovati da čovjek koji ima donora, skoro godinu čeka na transplantaciju. I stalno moraju zanavljati nalaze jer su nalazi promjenjivi i svaka tri mjeseca se moraju raditi. To je naporno za pacijente. To je igranje s ljudima, ugrožavanje ljudskih prava“.
„Kako nemamo transplantacija pojavljuju se neke nove organizacije koje apelima za pomoć traže novac za transplantaciju. Imamo primjer da mladić iz Olova kojem je babo donor, skuplja novac, a skupljaju novac za njega ljudi iz Unsko-sanskog kantona. I stavili su tamo da je transplantacija 22 tisuće eura, što je sramota i laž. Transplantacije se ovdje rade za 25, 30 tisuća maraka. I u Turskoj, imam informaciju, da je transplantaćija 15 tisuća eura a ne 22. Mi se, dakle, pretvaramo u državu apela za pomoć i kad treba i kad ne treba i neko uzima novac lopatom na osnovu bolesnih ljudi“, kazao je Žuljević.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.