ZABLUDE: Bez obzira koliko “pumpali”, teško je napumpati probušenu loptu    

Piše: Prof. emeritus dr. Izudin Kešetović                             

Postavimo pitanje sami sebi: Da li možemo tražiti odgovornost od neodgovorne osobe? Drugo pitanje je: Da li možemo nekoga osuditi bez dokaza? Bez obzira koliko bili zadovoljni ili nezadovoljni, u ovo vrijeme kada se dešavaju opravdani prosvjedi građana, na postavljana pitanja moramo dati odgovor.

Ono što je loše je gubitak povjerenja. Drugo, više loše, je strah. To je nepovjerenje na kvadrat ili kub. U koga? U svakoga. Čak i u one koji vode prosvjede građana. Neki su došli radi svoje političke ili profesionalne promidžbe. Drugi su postali profesionalci pod plaštom raznih udruženja. Njihov doprinos ne treba umanjiti, ali kvare i unose sumnju.

I na kraju su oni koji očekuju lični dobitak u borbi za vlast. Tu priču je dobro opisao Meša Selimović u tragičnom liku Nurudina. Borba za vlast je mnogima “najveća slast”.

Od svega nabrojanog najgore je da se pređe u stanje destrukcije i nasilja. To nigdje ne vodi. Zato je pitanje koliko prosvjeda je bez bilo kakvog smisla.

Bez obzira koliko “pumpali” teško je napumpati probušenu loptu. Mi imamo “probušen sistem”. Na sve strane “curi”. Zato reforme ne uspijevaju. Koliko god sipali vodu u šuplje bure ono je uvijek prazno. Koliko god se zaduživali kao država sve više postajemo siromašno društvo. Naravoučenije je jednostavno, a to je strpljenje/sabur. To pokazuje da brzih promjena kod nas nema . Zakrpimo sve rupe da ne curi.

Prvo, tražimo odgovorne ljude.

Drugo, tražimo dokaze da bi nekome sudili.

Bez ovoga nema početka promjena. Prosvjedi su i dobri i loši. Kruna svega su izbori. Bez poštenih izbora nema promjena. Najbolji bi bili vanredni, ali ih nema. Kažu, “kada nema trešenja i dženarike/rezdelije su dobre”.

Oktobar 2026. godine će sve pokazati. Do tada ima mnogo posla da se stanje promijeni i da se dovoljno prosvjeduje.

Megafon.ba