Za KCUS i ostale zdravstvene ustanove u FBiH zakonski je kažnjivo uskraćivanje liječenja pacijentu

Zakonske kazne ustanovama za kršenje prava pacijenata i do 15.000 KM; Prema članu 53. Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH, zdravstvena ustanova, odnosno privatna praksa, nema pravo uskratiti dalje liječenje pacijentu koji ometa u radu zdravstvenog radnika; Predviđene su sankcije i za pacijente koji ometaju rad ljekara ali je sankcija u nadležnosti suda a ne zdravstvene ustanove

Autor: Nermina Šunj – Kušljugić

O obeshrabrujućim iskustvima pacijenata u zdravstvenom sistemu u Federaciji Bosne i Hercegovine saznajemo skoro svakodnevno i uglavnom je u javnosti stvorena percepcija o njihovoj nemoći da se izbore za svoje pravo na adekvatnu zdravstvenu uslugu.

Jedan od aktuelnijih slučajeva koji je odjeknuo u javnosti je napad Denisa Smajlovića, oca pacijentice Nadin na šefa Pedijatrijske klinike KCUS-a, dr. Edu Hasanbegovića.

O tome je Megafon.ba pisao u tekstu Saznajemo: Djevojčica nakon incidenta u KCUS-u o trošku porodice hitno izmještena u Tursku

Pacijenti nemaju informaciju o svojim pravima

Nakon incidenta, podsjetimo, oglasili su se iz KCUS-a, odnosno direktorica Sebija Izetbegović je javno izjavila: „Ja sam pitala kolege ko će preuzeti bolesno dijete, kažu neće niko“.

Smajlović je potom dijete o vlastitom trošku izmjestio u Tursku, a u Sarajevu angažirao advokata kako bi se branio u sporu koji protiv njega slijedi zbog napada na ljekara.

I u ovom slučaju se u javnosti najčešće plasiraju obeshrabrujuće poruke o načinu na koji pacijent može ostvariti svoje pravo na liječenje ili na informaciju o razlozima ukoliko je njegovo pravo uskraćeno. Međutim, najmanje se govori o zakonskom putu koji pacijent može da slijedi u slučaju povrede prava zagarantiranog zakonima i konvencijama.  

U Federaciji BiH je od 2010. godine na snazi Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH (Službene novine Federacije BiH, broj 40/10). Samo u ovom Zakonu sadržane su ključne informacije o načinu kako pacijenti mogu ostvariti svoje pravo na zdravstvenu uslugu, odnosno ko i na koji način treba da reagira ukoliko je došlo do povrede prava pacijenta.

Pomenuti Zakon jasno kaže da svaka zdravstvena ustanova u Federaciji Bosne i Hercegovine mora imati Komisiju za prigovore pacijenata. Označeno mjesto, a najčešće je to javno istaknuto sanduče u čekaonicama zdravstvenih ustanova nisu nečija dobra volja već zakonska obaveza svake zdravstvene ustanove kako bi pacijenti žalbu mogli dostaviti na što jednostavniji način. Žalba se može podnijeti i neposredno, direktoru ustanove.

Svaku žalbu ustanova je prema Zakonu dužna obraditi u roku od tri dana od podnošenja, odnosno najkasnije za sedam dana direktor ustanove mora donijeti odluku.

Ukoliko zdravstvena ustanova ne postupi po zakonskoj proceduri moguća je kazna od 10.000 do 15.000 KM. (vidjeti pojašnjenje člana 76. Zakona pri dnu teksta).

Sedam dana za odgovor na pritužbu

Postupanje po žalbi pacijenta detaljnije je pojašnjeno na zvaničnoj web stranici Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (ZZO FBiH). Naime, prema odredbama člana 61. Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH zdravstvene ustanove dužne su formirati komisiju za prigovore pacijenata. Članom 62. istog zakona utvrđeno je da Komisiju imenuje direktor zdravstvene ustanove.

Članom 41. istog zakona utvrđeno je da pacijent kome je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu, odnosno pacijent koji nije zadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom, odnosno postupkom zdravstvenog ili drugog radnika zdravstvene ustanove, može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove, odnosno, nosiocu odobrenja za privatnu praksu.

O podnijetom prigovoru pacijenta direktor bez odlaganja pribavlja izjašnjenje komisije za prigovore koja utvrđuje sve okolnosti i činjenice i to najkasnije u roku od tri dana od dana podnijete žalbe. Izjašnjenje Komisije dostavlja se bez odlaganja direktoru zdravstvene ustanove koji u roku sedam dana od dana podnošenja prigovora, donosi odluku.

Pacijenti se zbog neznanja rijetko obraćaju inspekciji

Organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava posebno marginaliziranih grupa ICVA (International Council of Voluntary Agencies) je priredila Vodič za ostvarivanje zdravstvene zaštite u kojem je pojašnjeno da i nakon pomenute procedure u zdravstvenoj ustanovi, ukoliko pacijent nije zadovoljan odgovorom, može pokrenuti i drugostepeni postupak te zaštitu svojih prava zatražiti kod nadležnog ministra zdravstva, u roku od 15 dana po prijemu odluke.

Nadalje, prema instrukcijama iz Vodiča, protiv konačnog rješenja nadležnog ministra zdravstva, pacijent može tražiti zaštitu svojih prava u nadležnom sudu pokretanjem sudskog postupka.

Iako je po Zakonu o inspekcijama Federalna uprava za inspekcijske poslove nadležna za rješavanje žalbi pacijenata, uz opisane instrumente iz Zakona o pravima pacijenata, u Vodiču nakon prikupljenih informacija s terena imaju podatak da ovaj instrument pacijenti rjetko koriste, najviše iz neznanja.

Također je moguće da se pacijenti odluče za put nezamijeranja pa iako znaju svoja prava odustaju od sučeljavanja sa zdravstvenim radnicima na koje su svakodnevno upućeni.

Istina, pacijenti posebno sa težim zdravstvenim problemima često nisu u mogućnosti prolaziti pomenutu proceduru, ali važno je istaći da procedura postoji i da se pacijent ili njegov zastupnik mogu pozvati na federalni Zakon koji u kaznenim odredbama predviđa i novčane kazne za ustanove, za zdravstvene radnike, pa čak i privremenu suspenziju djelatnosti.

Član 76. Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH propisuje:

Novčanom kaznom od 10.000 do 15.000 KM kazniće se, između istalog, zdravstvena ustanova ako: uskraćuje pravo pacijentu na dostupnost zdravstvene zaštite, povrijedi pravo pacijenta na povjerljivost informacija i privatnost iz čl. 25. i 26. zakona odnosno pravo na tajnost iz člana 27. zakona, stavi pacijenta na listu čekanja određenih zdravstvenih usluga suprotno članu 32. zakona ili mu uskrati prethodno pismeno obavještenje o stavljanju na listu čekanja,  ne riješi po prigovoru pacijenta na način i u rokovima utvrđenim članom 41. zakona.

Zakon je predvidio i kazne za zdravstvene radnike u iznosu od 500 do 3.000 KM, odnosno od 300 do 1.500 KM zavisno od vrste prekršaja iz Zakona. Pored novčane kazne, počiniocima prekršaja i u javnom i privatnom sektoru, može se izreći zabrana obavljanja djelatnosti u periodu do šest mjeseci.

Također je članom 78. Zakona predviđena odgovornost i za pacijenta te će novčanom kaznom u iznosu od 50 do 500 KM biti kažnjen pacijent ako se utvrdi da ne ispunjava svoje obaveze i odgovornosti.

Član 51. Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH propisuje da je svaki pacijent obavezan poštivati ljudska prava, te prava pacijenata određena ovim zakonom na način da drugim pacijentima namjerno ne onemogućava korištenja istih prava.

Sankcije za pacijente koji ometaju rad ljekara

Član 52. Zakona kaže da je zabranjeno ometanje zdravstvenih radnika, odnosno, zdravstvenih saradnika prilikom pružanja zdravstvene zaštite drugom pacijentu.

U tom slučaju osoblje zdravstvene ustanove upozorit će pacijenta da podliježe odgovornosti u skladu sa zakonom.

Prema članu 53., u slučaju kršenja odredbi članova 51. i 52. Zakona, zdravstvena ustanova odnosno privatna praksa nema pravo uskratiti dalje liječenje pacijentu koji ugrožava prava drugih pacijenata, odnosno, ometa zdravstvenog radnika, odnosno, zdravstvenog saradnika prilikom pružanja zdravstvene zaštite drugom pacijentu.

Zdravstvena ustanova i privatna praksa imaju pravo pokrenuti postupak kod nadležnog suda radi utvrđivanja prekršajne odgovornosti pacijenta, u slučaju opravdane sumnje da postoji kršenje odredbi iz članova 51. i 52. Zakona.

Megafon.ba