Piše: Profesor emeritus dr. Izudin Kešetović
Priča o našim javnim finansijama ima početak i kraj. Razrušena država, od 1996. godine, sa obilnim sredstvima pomoći i otpisa duga, prošla je dug put od 30 godina. Sve slabosti kreiranog političkog, pravnog i ekonomskog sistema pokazale su dobru i lošu stranu. Na putu izgradnje države ostalo je još mnogo toga šta se mora završiti.
Siromašni glasaju da bogati postanu još bogatiji
Sadašnje stanje javnih finansija pokazuje da nam nedostaje mnogo javnog novca. Ključ je u rastu društvenog proizvoda. Stope rasta su veoma niske. Taj zadatak pripada vlasti, od lokalnog do centralnog nivoa. Ista se bira svake četiri godine, bez mogućnosti vanrednih izbora. Očito je da se politički sistem u Bosni i Hercegovini nije pokazao efiksnim. Stanje odgovara manjini, a to su oni koji imaju moć i novac. Velika većina su siromašni, koji glasaju da bogati postanu još bogatiji. Većinom se to bogatstvo stekli na krađi, pljački koja je ostala nekažnjena. Ustvari, moglo bi se reći da su krađa i kriminal postali poželjni, jer su put do vlasti.
Rak rana našeg društva je pravosudni sistem. Bio i ostao. Sve dok se pravosudni sistem ne izliječi nema pomaka. Temelj sigurnosti je u bezbjednosnim strukturama. Za sada se ne nazire pravo rješenje. Ovo što imamo je nedovoljno.
I na kraju dolazi račun. To je javni račun koji bi morao biti takav da uspostavi pravednu raspodjelu javnih dobara. To se najbolje vidi kod zdravstva i penzija. Za ova javna dobra nedostatan je novac. U sadašnjem sistemu tog novca nema. To su dva najveća “kratera” u kojima su akumulirani deseci milijardi KM javnog novca koji se odlio od privatizacije, do utaje poreza i doprinosa. Umjesto da se rješenje traži u izgradnji države kao sistema, isto se traži u siromaštvu sadašnjih i budućih generacija.
Do daljnjeg, sve isto
Izvor svega je u postojećem poreskom opterećenju. Jedan je način, porez na potrošnju, porez na dohodak i porez na dobit u nesrazmjeru sa dohodovnom sposobnosti građana. Drugi način je javni dug za kumulirane gubitke i potrošnju bez pokrića. Rezultat takvog stanja je fiskalna održivost, koja je održiva uz sve veće siromaštvo. Građani to sve manje osjećaju jer se sistemski osiromašuju po poreskom principu “kako očerupati gusku da ne gače”. Reakcije ili “gakanja” nema. Zato su protesti radnika, boraca i svih onih u stečenim ili nestečenim pravima sporadični i neartikulisani. Sve to odgovara vlasti. Vlast je krenula u obnovu mandata. Građani nemaju, ili ne znaju šta je pravi izbor. Promjene nisu na vidiku. Očekivanja su mala i neizgledna. Stanje ostaje, do daljneg, isto. Promjene su na čekanju sa velikim neizvjesnostima. Sve ostaje do daljneg.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.