Srbija negira vezu sa ratom u BiH ali hapsi njene državljane, za dešavanja na njenom tlu i štiti presuđene ratne zločince iz BiH za zločine na tlu BiH

Srbija negira učešće u ratu u Bosni i Hercegovini. Negira ratne zločine koji su počinili pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga. Negira da negira genocid u Srebrenici. Ali godinama se „brine“ za procesuiranje državljana Bosne i Hercegovine za dešavanja na njenom tlu, istovremeno štiteći presuđene ratne zločince iz BiH koji su utočište našli na teritoriji Srbije.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Godišnje bar jednom policija Srbije hapsi državljane Bosne i Hercegovine zbog sumnje da su počinili ratni zločin u Bosni i Hercegovini. Edin Vranj, bivši visokorangirani službenik Federalne uprave policije (FUP) treći je u posljednje tri godine.

U julu 2018. uhapsili su ratnog komandanta vojnog zatvora u Hrasnici kod Sarajeva Huseina Mujanovića. U novembru 2019. bivšeg vojnika Armije RBiH Osmana Osmanovića.

Novo normalno u odnosima Srbije i BiH

Već je „zaboravljena“ sudbina Tuzlaka Ilije Jurišića i pravna golgota kroz koju je prolazio tri i po godine dok je narušenog zdravlja, iz zidina srbijanskog zatvora u koji su ga smjestili kao da imaju sve dokaze svijeta, morao dokazivati da nije kriv.

Ali kad srbijanska policija uhapsi po potjernici ko zna kojih autora i kojih motiva onda je kasno za žalopojke nad uhapšenima. Pred njima je pravna bitka.    

Zaboravljeno je i hapšenje generala Armije RBiH, dokazanog patriote i velikog humaniste, pokojnog Jovana Divjaka u Austriji, po potjernici iz Srbije. Također, po potjernici iz Srbije je na londonskom aerodromu hapšen i ratni član Predsjedništva tadašnje Republike BiH Ejup Ganić…

Iz Srbije, očigledno je, ne smatraju ljagom na obrazu u međunarodnim okvirima ni što po njihovom tlu slobodno šeta bivši general vojske RS-a Novak Đukić, pravomoćno osuđen za jedan od najmonstruoznijih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, zločin na Tuzlanskoj Kapiji, a koji kao „slobodan građanin“ živi u Srbiji.

I nije jedini kome je Srbija utočište od prava i pravde.

Nedavno je Milomir Savčić pobjegao u Srbiju, osoba koja negira genocid u Srebrenici, a istovremeno se na Sudu BiH vodi postupak protiv njega zbog genocida u Srebrenici.

Neskrivena podrška Srbije osumnjičenima ili presuđenim ratnim zločincima u BiH ali i „briga“ Srbije da se ratni zločini na tlu druge države (BiH) procesuiraju, poznata je praksa godinama i na to već niko više i ne reagira. Zapravo, reagira kad se hapšenje desi. Ali postala je to uobičajena praksa koju nikada niko ne uzima kao argument, dokaz ili bar tezu s kojom bi predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću udario na obraz.

Nakon samo pobrojanih primjera, građani Bosne i Hercegovine, bivši pripadnici Armije RBiH ili policije imaju se pravo osjećati nesigurnima na tlu Srbije. Jer prevršilo je mjeru, čak i činjenica da je sve rečeno postalo nova normalnost u kojoj ni vrlo jednostavno pitanje iz naslova ovog teksta niko i ne postavlja.

Megafon.ba