Slijede nam još jedni (re)izbori

Kaže komšija penzioner:„Dobar je Fadil, poveća nam penziju“. „Ali, to je zato što su povećani doprinosi na minimalnu platu u Federaciji, možda će se zbog toga neki biznisi ugasiti, većina malih poduzetnika ne ostvaruje dovoljno prihoda da može plaćati uvećane doprinose, a evo i kroz inflaciju nam preko PDV-a uzimaju, a onda nam manji dio kao poklanjaju“, odgovaram mu, ali on nastavlja: „Dobar je, dobar Fadil“.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Kada je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, kandidaturu za funkciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, prepustio kolegici Borjani Krišto, odmah su krenule projekcije mogućih izbornih rezultata u kojima se uglavnom kalkuliše sa prostim zbirom osvojenih glasova kandidata dva HDZ-a na prethodnim općim izborima.

MATEMATIČARI NADGLASAVAJU ANALITIČARE

U projekcijama računaju na to da je HNS, kao krovno udruženje prije svega hercegovačkih Hrvata, u zadnje četiri godine ojačao u zajedništvu, pa je neupitna i podrška bilo kom hrvatskom kandidatu, samo da nije Željko Komšić.

Nakon objave da će Denis Bećirović biti zajednički kandidat sedam opozicionih stranaka za člana Predsjedništva BiH, malo se kalkuliše o tome šta će on lično doprinijeti afirmaciji države, a više se se nagađa koliko će glasova „uzeti“ Željku Komšiću, pri čemu se pretpostavlja da će se rasuti glasovi ljevice i također omogućiti lakši ulazak u Predsjedništvo BiH SDA-ovom kanditatu Bakiru Izetbegoviću. Kandidat SDA se, opet, više bavi Denisom Bećirevićem u pokušaju da ga diskreditira, nego što elaborira rezultate svoje dugogodišnje vladavine.

Zajedničko u svim ovim primjerima je da fokus nije na pitanju šta sam ja uradio i čime sam zaslužio/ ću zaslužiti, već je cilj, kao uostalom i tokom prethodnih predizbornih kampanja, „isprepadati“ glasače koji bi trebali da spriječe da nenjihovi budu izabrani. 

Ne analizira se koliko je biračka baza u međuvremenu otanjila i bošnjačka i hrvatska i srpska jer su ljudi, nezadovoljni uvjetima života, spakovali kofere i otišli iz zemlje.

Broj osoba koje žive u inozemstvu, a vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine, prema većini dostupnih podataka iznosi skoro dva miliona. Samo u zemljama Evropske Unije živi 956.000 Bosanaca i Hercegovaca, unutar kojih je i 394.146 bh građana koji žive u Hrvatskoj. U Srbiji koja nije članica EU živi 333.687 bh. građana.

Značajan broj ovih građana je upisan u biračke spiskove.

Istovremeno, za glasanje izvan BiH putem aplikacije za podnošenje prijava na portalu e-izbori CIK-a BiH prema dosadašnjem unosu podataka, za predstojeće izbore registriralo se 32.124 osoba.

Prema podacima Centralne banke BiH samo u prošloj godini prilivi iz inostranstva po osnovu doznaka iz inostranstva, plata naših rezidenata u inostranstvu i inostranih penzija, iznosili su oko 3,7 milijardi KM. Računajući da je prema istim podacima, u istoj godini povučeno od međunarodnih finansijskih institucija 994,3 miliona KM, dolazimo do podatka da vlasti u BiH treba samo da se usaglase kako da potroše ove pare.

I tako godinama, računajući na to da je polovina stanovništva van BiH i što ih je tamo više, ovamo će biti više para. Za vlasti u BiH potrebno je „kupiti“ onu polovinu koja živi u BiH i vlast je osigurana.

Sudeći prema ponašanju tokom predizborne kampanje i njihovim kretanjima po BiH, vladajuće političke partije ne miješaju se jedni drugima u posao, a ni u teritoriju.

HDZ BiH malo interesuju Hrvati izvan Hercegovine, srpske političke partije ne interesuju Srbi koji žive u Federaciji, a bošnjačke elite jedino što interesuje je vlast, pa bila ona i na parčetu teritorije.

Pošto je sve podijeljeno a ekonomija ponajviše može da integrira, političare ekonomija mnogo ne zanima. A i zašto bi, „sistemski“ su uredili puteve kojim pare stižu. Neradom otjeraju građane u inostranstvo, a onda djelimično njihovim parama, a djelimično novcem iz eksploatacije prirodnih resursa finansiraju onu polovinu građana koji su potrebni da zadrže vlast u rukama.

Poraznije od toga je što se po istoj matrici već ponašaju i glasači. U sistemu u kojem gospodari njihov favorit, opasnost za njega osjećaju i kao ličnu ugroženost radnog mjesta, pozicije, privilegija.

Malo je onih koji propituju kuda nas svi ovi skupa vode, zašto već skoro tri decenije od kraja rata stagniramo, zašto smo na margini Evrope, uvijek među najsiromašnijim zemljama i zašto smo stalno problem?

Uzroka je mnogo ali jedan od najteže rješivih, zbog vremenske distance i svega što je do sada etablirano, jeste sistem kontrole koju pozicija ima nad glasačima i njihovim sudbinama, kroz novčane tokove, javne nabavke i zapošljavanja u javnoj službi i kompanijama, fondovima, prosvjeti, policiji, vojsci, privredi.

KONTROLA JAVNIH RESURSA

Uzrok svih uzroka duboko korumpiranog, nepotističkog, diskriminatorskog sistema jeste upravo demonstracija vlasti kroz kontrolu javnog novca.

Težnja za kontrolom javnih resursa i novčanih tokova svojstvena je i mnogo uređenijim državama od naše, ali samo je u nas normalno da čak i direktora osnovne škole delegira stranka kojoj je pripao resor obrazovanja u tom kantonu. Ili da se direktora zdravstvene ustanove ne bira zato što je dobar menadžer, već je ključno da ga podržava politička stranka koja je na vlasti na teritoriji gdje je ustanova. 

Jednako je tako i u javnoj upravi, privredi pa čak i u sportu.

I problem nije postao teško rješiv kad su vlasti počele da njeguju tu praksu već u trenutku kad su građani pristali na takav sistem, a zbog vlastitog komoditeta.

Ovih se dana raznim kategorijama dijele pare šakom i kapom. Iako je to naš novac jer se dijeli iz naših budžeta, svi samo uzimaju i šute. Vlada Federacija BiH, Vlada Republika Srpske, kantonalne vlade… Iznosi su jednokratni i mnogo manji od iznosa za koji su građani osiromašeni neradom vlasti.

Reći će ta ista vlast: a pandemija, a inflacija uzrokovana globalnim kretanjima zbog rata u Ukrajini. Istina je da su oba ova globalna negativna trenda vlastima u BiH samo finansijski pogodovala, pandemija kroz nova zaduživanja, a rat u Ukrajini kroz inflaciju i veću naplatu javnih prihoda.

LITAR ULJA I KILOGRAM DOSTOJANSTVA

Građani su naviknuti, nove su generacije odgojene na ubjeđenju da uspjeh neminovno znači i ovisnost o politici, a trebalo bi biti obratno, da je znanje, kreativnost i hrabrost, a time i neovisnost, vrhunac ličnog uspjeha.

Manjini je teško mijenjati većinu u ovakvom ozračju pa mnogi odustaju. Tako da ne bi bilo iznenađenje da građani u oktobru glasaju za opstanak sistema koji im daje ono na što su navikli.

Jedino što je sigurno na predstojećim izborima je da će izlaznost glasača biti manja nego ranije, a to u slučaju naših političara može samo značiti da će moći i sa manjim brojem glasova da dođu do većeg procenta u raspodjeli vlasti.

Megafon.ba