Prof. dr. Kešetović: Rješenje za odgovornost troškova poslodavaca za uposlenike na bolovanju moguće je po definiciji „gorki lijek“ za državu

Troškove radnika koji su na bolovanju do 42 dana snosi poslodavac iako je je izmirio obaveze po osnovu doprinosa za zdravstvo zavodima zdravstvenog osiguranja. Prijedlogom za skraćivanje broja ovih dana spriječile bi se eventualne zloupotrebe bolovanja i ne radi se o uskraćivanju prava na bolovanje nego pitanju odgovornosti za troškove zaposlenih koji su za sada prepušteni na teret poslodavcima.

Autor: N. Š. K.

Poslanici u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine prihvatili su 26. jula Nacrt izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju kojim se, između ostalog, broj dana bolovanja čije troškove snosi poslodavac skraćuje sa 42 na 15 dana.

Nacrt je upućen na javnu raspravu 60 dana.

NE SKRAĆUJE SE BOLOVANJE NEGO PRENOSI ODGOVORNOST

U javnosti se nerijetko pogrešno tumači ovaj prijedlog, kao pokušaj poslodavaca da uposlenicima uskrate pravo na bolovanje. Međutim, radi se o odgovornosti za troškove radnika koji su zbog bolovanja odsutni sa posla a do sada su te troškove do 42 dana bolovanja snosili poslodavci, iako izmiruju obaveze za doprinose za zdravstvo koji se uplaćuju na ime Zavoda zdravstvenog osiguranja.

Iz Udruženja poslodavaca FBiH smatraju da bi se izmjenama spriječila zloupotreba bolovanja i da je do sada trošak primanja na teret poslodavca bio dodatni finansijski teret za poslovanje. Izmjenom ovakve prakse otvorio bi se i prostor za povećanje primanja radnicima za određeni procenat.

Profesor dr. Izudin Kešetović je komentirajući aktuelnu praksu i moguća rješenja iznio stav da se ova oblast mora reformski urediti i da su najbolja rješenja, drastična rješenja.

„Pitanje je ko i koliko plaća bolovanje? Pravilo je da to plaća osiguranje. Radi se o solidarnom zdravstvenom osiguranju koje pada na teret radnika. Radnik je opterećen doprinosom. Kada bi to preuzela država onda bi se taj teret plaćao iz poreza. Poslodavac bi trebao biti izuzet o dodatnom plaćanju na ime troškova osiguranja. Radi se o klasičnom duplom oporezivaju. S toga svaka rasprava o broju dana bolovanja koju snosi poslodavac gubi smisao. Intenca je da se tačno zna na koga je prenesen poreski teret. Logično bi bilo da se doprinosi za zdravstveno osiguranje prenesu na poreze. Za to ima više razloga. Prvi je da je opterećenje plate manje. Drugo je da se javno zdravstvo finansira iz poreza. Treće je da se razvije sistem životnog osiguranja i privatnog sektora zdravstva. Koliko god ova rješenja bila teško prihvatljiva istina je druga. S toga se ovo pitanje ” trpa pod tepih”. Neracionalan model kantoniziranog zdravstvenog osiguranja je katastrofalan. Postoje bolja rješenja. Na tragu  boljih rješenja su reforme. To podrazumjeva da fiskalni kapacitet treba vezati za potrošnju. Za sada imamo 11 fondova i 11 sistema zdravstvene zaštite u  FBiH. U nekom novom modelu imali bi bolji još decentraliziraniji sistem u kvalitetu usluga. Lokalne zajednice i kantoni bi ostvarivali skrb nad zdravstvom“.

RAZLOZI LOŠEG STANJA U ZDRAVSTVU

„Tokovi novca i dostupnost zdravstvene usluge bi bila ujednačeni. Hibridna rješenja su prouzrukovala lošu praksu od klinika do porodičnih ambulanti. S toga na tragu rješenja sva logika je da ona “radikalna” donose najbolje učinke. Kao i kod “gorkog lijeka”. U konkretnom slučaju osiguranje od gubitka radne sposobnosti mora pasti na teret osiguravatelja. Uopšte nije bitno koliko je to novca. Zašto? Zato što se radi o principima. Upravo odstupanje od principa fiskalne politike dovelo je do lošeg stanja u zdravstvu“, smatra profesor Izudin Kešetović.

Megafon.ba