Piše: Nermina Šunj – Kušljugić
U sjeni prvomartovskog praznika zbio se jedan „mali“ ali po misiji i energiji ljudi koji su se solidarizirali, krupan događaj, mostarski protest više od hiljadu majki iz nekoliko gradova Hercegovine. Organizirale su se spontano, dogovorile putem Facebooka, odgodile sve obaveze, ugasile računare, poslale dođavola deklarativne parole, kritike i lajkove po društvenim mrežama i pravac Španski trg, da javno podrže anonimnu sugrađanku, majku koja tvrdi da je „sistem“ ne štiti od bivšeg supruga, zlostavljača. I ne samo to, prestrašena je i tvrdi da je sistem ne štiti jer je zlostavljač iz utjecajne porodice.
Sistem radi sistema
Sa Španskog trga su mirno, u koloni, prošle ispred zgrade Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, zgrade MUP-a, i došle pred zgradu Centra za socijalni rad. Pred zaključanim vratima ostavile su poruke, pa kad djelatnici Centra u ponedjeljak dođu na posao dočekat će ih dječije igračke i podsjetiti na to da imaju nezavršena posla.
Ako pretpostavimo da u Centru rade ljudi koji su baš socijalni rad izabrali kao životni poziv, onda bi trebalo da su im ljudi na prvom mjestu, suštinski, a ne samo u opisu radnog mjesta. Trebalo bi.
Trebalo bi da igračke- poruke ostave snažnu poruku.
Ima li upečatljivije fotografije od one koja pokazuje staro dječije biciklo isped kuće u Bihaću koja je ostala krvava i pusta nakon ubistva djece koje je počinio Sović sredinom decembra 2018. godine. Prebrzo smo zaboravili.
Iako se ovo poređenje čini teškim i neprimjerenim, ali zar i djecoubica Sović, prije nego što će počiniti zločin, na Facebooku nije objavljivao slike nasmijane porodice?
Jednoj su nezaštićenoj majci, nakon brojnih neotvorenih vrata, preostali još samo ljudi s trunkom empatije. Kad ih nije našla u sistemu, potražila ih je u neznancima, u „sličnima“, na društvenim mrežama. Nažalost, tek kad se desi zlo saznamo da tih majki ima i u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Drvaru, Prijedoru, Livnu, Jajcu… tek tad se sazna da su se prije tragedije „bezuspješno obraćale“ centrima za socijalni rad.
Brzo se zaboravilo na djecu Soviće iz Bihaća a ispostavilo se da je Centar za socijalni rad još 2016. godine imao prijavu nasilja u porodici. Nije da je samo njihova odgovornost ali, dakle, znalo se da u toj porodici nešto ne funkcionira. Ali…procedure, nadležnosti, puno posla.
Kad vam kažu da imaju puno posla, ne lažu. Imaju, ali administrativnog, evidentiraju, zbrajaju, educiraju se, usklađuju dokumente po evropskim standardima, provode procedure javnih nabavki, pišu planove i izvještaje…Za suštinski, njihov primarni poziv, ne ostaje puno vremena.
Međutim, da se samo tragedija u Sovićima dogodila, dosta je za uzbunu. Za temeljnu reformu socijalne zaštite, posebno centara za socijalni rad, za konačno razbijanje birokratskih, budžetskih utočišta za stranačke poslušnike, familiju, mjesta isključivo namijenjenog za sigurnu, redovnu platu. A korisnici usluga, oni zbog kojih taj sistem i postoji, kad dođu na red.
Hladna birokratija
Da slučaj bude drastičniji, majka s početka priče tvrdi da je sistem zanemaruje jer joj je suprug iz utjecajne porodice.
Pa eto razlog više za reforme onim nosiocima novih mandata s kojima će, kako obećavaju, sve biti bolje. Naravno, treba im i dobra volja ljudi koji čine isti taj zakazali birokratski sistem, ali ljudi koji neće ostati ravnodušni kad ih dotjerane, odmorne nakon vikenda, sretne uoči redovne budžetske plate, prvi radni dan u sedmici pred ulazom u centar za socijalni rad, na prljavom i hladnom patosu dočeka dječija igračka.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.