„Orao“ ne može sletjeti na Dubrave

Inicijativa pojedinih analitičara iz Vašingtona da se na aerodromu kod Tuzle formira američka vojna baza – nemoguća misija

Piše: Đuro Kozar, vojnopolitički analitičar

Pojedini američki analitičari koji važe za poznavatelje situacije na zapadnom Balkanu sve češće predlažu da bi se zbog nestabilne političke situacije u Bosni i Hercegovini trebala formirati velika američka vojna baza. Pri tome, tipuju na aerodrom Dubrave kod Tuzle, gdje je poslije rata u BiH, bila njihova baza „Orao“, a kao drugu lokaciju navode Brčko Distrikt.

Inicijatori ne shvaćaju ili ne žele da shvate da je to apsolutno nemoguća misija budući da BiH nije članica NATO-a, a spomenuta zračna luka je zauzeta jer je tu smještena 5. pješadijska brigada Oružanih snaga BiH, a na pisti se odvija redovni civilni aviopromet.

Nekadašnja američka vojna baza

Amerikanci se, izgleda, rado sjećaju vojne baze „Orao“ koju su na spomenutom aerodromu formirali nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine i tu bili do decembra 2006. godine. U vrijeme njihovog boravka na aerodromu Dubrave bio je mali grad odvojen od okoline s dvadesetak objekata u kojem je bilo 2.200 vojnika i oko 300 Tuzlaka koji su za relativno visoke dolarske plaće radili kao kuhari, konobari, na pranju veša, u kantinama. Stranci su organizirali autobuski prijevoz od centra Tuzle do aerodroma i nazad.

Pripadnicima Armije SAD-a najvažnije je bilo da je ovaj aerodrom, koji je ranije koristila bivša JNA bio u odličnom stanju. S njegovom izgradnjom se započelo 1957. godine a objekat je završen 1966. godine. Ima tri piste i veliki broj hangara, skladišta i drugih zgrada. Glavna pista (sjeverna) koju danas koristi Međunarodni aerodrom Tuzla duga je 2.484 metra i široka 45 metara sa šest rulnih staza, od kojih jednu paralelno s glavnom pistom, a druga je nešto kraća i to je južna pista. To je u bivšoj JNA bio treći po obimu vojni aerodrom poslije Željave kod Bihaća i Batajnice u blizini Beograda. Amerikanci su po dolasku dopremili uređaje i opremu za kontrolu letenja i tu su slijetali svi tipovi borbenih i transportnih aviona i helikoptera.

Od 1998. tuzlanski aerodrom je otvoren za civilne avione i služio je za zajednički vojno/civilni zračni promet. Do odlaska stranih trupa bio je tri puta zatvaran za civilne letove i to je bila odluka međunarodnih vojnih mirovnih snaga koje su bazu Dubrave prioritetno koristile za vlastite zračne operacije. Prvog decembra 2006. baza “Orao” je “odletjela” i aerodrom je predat Ministarstvu odbrane BiH koje je jedan veći dio ovog objekta predalo na korištenje Tuzlanskom kantonu, konkretno Međunarodnom aerodromu Tuzla, a drugi je ostavljen za Oružane snage. Prošle godine izgrađena je nova suvremena aerodromska zgrada.

Kad tipuju na Dubrave pojedini analitičari iz Vašingtona svjesno zanemaruju činjenicu da SAD već imaju veliku bazu u regiji – i to je “Bondstil” koji se nalazi kod Uroševca/Ferizaja na Kosovu. Baza je počela s radom u ljeto 2000. godine i zauzima površinu od 3,86 kvadratnih kilometara, ima oko 300 objekata, a među njima su hangari za stacioniranje helikopterskih, artiljerijskih i tenkovskih jedinica i autonomni sistem snabdijevanja električnom energijom i vodom. Nekada je tu bilo između 4.000 i 5.000 vojnika i oficira, a sada ih je oko hiljadu. Bazu koriste i Međunarodne mirovne snage na Kosovu KFOR pod vodstvom NATO-a.

Kao odgovor na „Bondstil“ Vojska Srbije je u općini Bujanovac uz granicu s Kosovom 2009. otvorila vojnu bazu „Jug“. Taj kompleks građen gotovo 10 godina zauzima površinu od 35 hektara, ima 66 objekata i pruža uvjete  za život i obuku oko 1.000 hiljadu vojnika. U Nišu je 2014. formiran rusko-srpski humanitarni centar čiji je formalno zadatak upravljanje u kriznim situacijama, ali pojedini vojni eksperti smatraju da je njegova uloga mnogo veća i složenija. Poslije takvih sumnji Moskva je saopćila da ovaj centar služi za gašenje požara, ali je odgovor Zapada bio da nije riječ o gašenju nego o izazivanju „požara“ i da Rusija i na taj način pokušava uticati na prilike na Balkanu.

Sprječavanje širenja ruskog uticaja

U Vašingtonu se često mogu čuti prigovori kako Rusi „nemaju dobre namjere” kada je riječ o europskom putu država zapadnog Balkana i da nastoje poremetiti taj sveprisutni EU trend.

Da bi se spriječila dalje ruska ekspanzija u regiji Amerikancima očito nije dovoljna vojna baza “Bondstil” nego bi htjeli još jednu, samo što ona, kako sada stvari stoje, ne može biti na tlu Bosne i Hercegovine.

*Komentar je stav autora i ne znači nužno stav redakcije

Megafon.ba