Subota, Septembar 21

OD LUKAVCA DO RAZUMA: Gladna su djeca vojska najjača

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Izetbegoviću, Čoviću, Radončiću, Dodiče, Ivaniću, Zvizdiću, Krišto, Nikšiću, Komšiću, Ljubiću, zukići, gutići, kukići i ostali radeljaši zar vas ne progoni pogled očiju bez djetinjeg sjaja i slika ručica koje stišču okrnjenu činiju s podgrijanom, doniranom čorbom?

 Piše: Nermina Šunj- Kušljugić

Javna kuhinja za djecu otvorena u Lukavcu! „Svečano je otvorio“ ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona Zoran Jovanović. „Pripala mu je čast i zadovoljstvo“ da lično i podijeli obroke najmlađima. Djeca su valjda zahvalno uzela činije i jela, a ministar je zadovoljno gledao.

Djeca bez djetinjstva

I to je valjda ta kataklizma koju treba da doživi i preživi naš razum.

To je valjda taj donji prag ljudskog dostojanstva koji treba da dotaknemo pa da počnemo ispravljati kičmu.

Ili možda može još niže, sramnije?

Jer nije baš da se neko od bh. vlasti postidio, uznemirio, zbog ove „lokalne vijesti“. A iz Lukavca je ujedno stigla i vijest o biblijskim razmjerama nesposobnosti i nemorala bh. vlasti.

Da se razumijemo, neka ta djeca pa kako god, imaju šta jesti. I nije krivica samo Jovanovićeva. On je samo kamenčić u sistemu zbog kojeg djeca prerano odrastaju i pridružuju se vojsci bosanskohercegovačkih nevoljnika.

Ministrovu su nesposobnost još i pokrili ljudi iz tamošnjeg Udruženja altruista „Ruke prijateljstva“, a šta ćemo s drugom djecom iz Zavidovića, Teočaka, Bratunca, Maglaja…Ili ćemo kazati, ko vam je kriv što ste rođeni prije povećanja akciza.

Uz pomoć donatora, za stotinu djece predškolskog i školskog uzrasta lošijeg socijalnog statusa, vrijedni Lukavački aktivisti osigurali su redovne obroke pet dana u sedmici. Nije rečeno koliko dugo će im novac potrajati, ali trebalo im je 110.000 KM.

Još se tragičnijom čini cijela priča kad pouzdano znamo da je taj iznos novca sitnica u odnosu na ukupnu javnu potrošnju u BiH.

Nekoliko je to otpremnina neradnicima u Parlamentu BiH koji će ionako nakon više mandata i plata od najmanje 6.000 KM imati i najviše penzije.

Novac je to koji su pojeli javni službenici za, recimo „informatički dodatak“. Za „složeni informatičko-aplikacijski posao“,  za intelektualni napor zbog operacija složenijih valjda od korištenja Worda i Facebooka, imali su novčani dodatak.

Novac za Lukavačke mališane pojele su godišnje stimulacije uposlenicima u jednom odsjeku u državnim institucijama. I do 30 posto na platu dobivaju za preuzimanje dijela poslova kolege koji je na bolovanju, godišnjem odmoru ili na službenom putu.

Novac za Lukavačke mališane ne bi dostigao za sve one laptope koje službenici razvale godišnje i zbog kojih je nabavka informatičke opreme u državnim institucijama jedna od najčešćih. Neko bi im napokon trebao objasniti da laptop nije panj. 

Peterostruko više novca je do sada Vlada Federacije platila za školovanje svojih uposlenika. Znam, jer sam ih mjesecima opsjedala s pitanjima i na koncu redom, bez izuzetaka, objavila spiskove sa stotinama imena, baš svake dokone sekretarice u ministarstvima koja je završila fakultet o budžetskom, dakle našem trošku i svakog  vozača koji je, također o našem trošku, u Širokom Brijegu završio srednju školu.

Djeca iz Lukavca, kao i sva djeca u BiH, mogla bi imati sve što treba da imaju samo od novca koji se troši  na vozne parkove, rezervne gume, sumnjive reprezentacije, mobitele, troškove stanovanja i odvojenog života, zakup kancelarija mimo institucija, grantove…

Donirana čorba

Zato imam pitanje u ime svakog od onih sto Lukavačkih mališana i hiljada drugih potencijalnih, koji će sutra, sve pred kamerama, ministrovim zadovoljnim pogledom i PR-om koji škljoca fotoaparatom, skrušeno jesti podgrijanu čorbu:

Izetbegoviću, Čoviću, Radončiću, Dodiče, Ivaniću, Zvizdiću, Krišto, Nikšiću, Komšiću, Ljubiću, zukići, gutići, kukući i ostali radeljaši ako vas se već odavno ne dotiču izmučena, naglo ostarjela radnička lica na ulicama, njihov izgubljeni pogled za djecom koja im odlaze vani, jer su ovdje sirotinja bez budućnosti, ako vas se ne dotiču  još nepronađene kosti nečije ubijene djece, ožiljci na društvu od kriminalaca s kravatama koji terorišu naše umove i džepove, zar vas ne progoni pogled očiju bez djetinjeg sjaja i slika ručica koje stišču okrnjenu činiju s podgrijanom, doniranom čorbom? A sve je to zato, jer onog trenutka kad je vašoj djeci pripalo sve, baš sve, Lukavačkim dječacima i djevojčicama i nije moglo ostati išta.  

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.