Srijeda, Juli 15

Oboljeli i ljudi s kojima su bili u kontaktu, stigmatizirani su, nezaštićeni i pod pritiskom sredine

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Ono što znamo o gostima nedavne proslave godišnjice tvornice „Igman“ u Konjicu samo je vrh ledenog brijega

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Ispod vidljive, doduše većinom virtuelne solidarnosti među ljudima, tinja i manje vidljiv rat među uplašenima da su možda zaraženi virusom Kovid -19 (koronavirus) zbog tuđe neodgovornosti. I ne znamo da li bi mimo virtuelnih terena prešli „s riječi na djelo“ kada bi „uživo“ sreli komšiju, prijatelja, rođaka s kojim su se nedavno rukovali a on potom objavio na društvenim mrežama da je zaražen.

(Koliko bi ih najprije sebe krivilo što su pruženu ruku prihvatili?)

Objavi javno nalaz da si negativna

Ono što znamo o tome kako su zaraženi gosti nedavne proslave godišnjice rada tvornice namjenske industrije „Igman“ u Konjicu, samo je vrh ledenog brijega. Iz više je uglova ta priča važna pa i zbog činjenice da su na svečanosti bile mahom ličnosti iz političkog života i privrede, a koji su kasnije kontaktirali stotine ljudi u drugim gradovima, institucijama… Krivi ih se jer su trebali biti primjer kako se ponašati u krizna vremena ali dok su nama krojili zabrane, ispostavilo se da su slavili u masovnom društvu i bez maski na licu. Zbog glasne muzike tik jedni uz druge, praskali su afrikate direktno u uho sagovorniku.

Osim vidljivije javne polemike o političarima i privrednicima i njihovom povlaštenom položaju i u kriznim situacijama, posebnim je kolosijekom ( manje javno vidljivim) krenuo dio priče nakon što je jedan od prisutnih na svečanosti, muzičar B.B., javno na svom Facebook profilu objavio da je zaražen koronavirusom. Tako je zbog njegove profesije i brojnih kontakata koje ona podrazumijeva, osim onih oko 200 – tinjak osoba koje su prisustvovale svečanosti u Konjicu, navodno nastala pometnja među stotinama drugih o kojima se ne govori jer ne pripadaju „krugu javnih ličnosti“ na koje su fokusirani reflektori. Radi se o ljudima koji su, za razliku od političara koje javni status donekle štiti od svakog internet i uličnog hejtera, prepušteni sebi i sami tragaju za informacijama ko je potencijalno zaražen a ko nije. A to je već „opasna zona“ u kojoj bi krizni štabovi trebali preuzeti inicijativu.

Inače na svakog od prisutnih na svečanosti u Konjicu slobodno se može kazati da dolazi još najmanje deset drugih osoba s kojima su bili u kontaktu mimo pomenutog skupa. Samo ta matematika već izaziva tjeskobu a muzičar je dodatno imao kontakte i sa ostalima iz ekipe muzičara te sa brojnim drugim osobama, iz drugog kantona, gradova, jer to njegov posao podrazumijeva. Bio u kafanama, u frizerskom salonu, pio kafu s prijateljima…

Informacije u rukama mase

Svakako da ljudi imaju pravo znati da su potencijalni nositelji virusa ako su imali kontakt s oboljelim ali da li se smjelo dogoditi da takva informacija bude objavljena na način kako je objavljena.

Priča je onda krenula po principu prosutog perja iz jastuka. A krenula je i hajka na ljude koji su u izolaciji jer su bili u kontaktu sa oboljelima, posebno protiv onih koji nisu zdravstveno provjeravani a bili su u Konjicu ili su imali kontakt s gostima. I već danas na Facebook profilu prijateljica muzičara pravda se da nije zaražena. U komentarima joj izvjesna gospođa traži da javno objavi nalaz iz čega bi se moglo zaključiti da joj ne veruje na riječ. I ko bi sad mogao znati gdje bi takav način komunikacije mogao završiti?

Ne događa nam se svaki dan pandemija virusa pa se ni kriznim štabovima ne treba uzimati za zlo svaki propust ali bi taj slučaj trebalo da bude alarm nakon kojeg krizni štabovi, posebno u zdravstvu, treba da preuzmu odgovornost za informiranje u kriznim situacijama.

Cijela javna polemika, sve što se događa u najrizičnijim područjima i informacije koje smo u međuvremenu  naučili o pandemiji, virusu i posljedicama za zdravlje ljudi, čini se dodatno utvrđuju stavove većine građana da treba poslušati najbolje preporuke, dakle, ostati kući i minimalnim kontaktima s drugima smanjiti rizik od širenja virusa. Međutim, i tu se već stvaraju struje zbog izrazito isključivih stavova.

Jedni smatraju da se treba potpuno izolirati, drugi da „virus neće na njih“. Ali šta ćemo sa onim trećim. A ima ih, vidimo i sami: rade u zdravstvu, u apotekama, pošti, bankama, učitelji i nastavnici dolaze u studio televizija u kojima radi mnogo ljudi, novinari nas svakodnevno izvještavaju o pandemiji.

Imaju li svi oni pravo i okolnosti da se odluče na samoizolaciju?

Skloni smo kritizirati i javnu upravu ali koliko znamo o njihovoj trenutnoj situaciji. Ne mogu svi koristiti godišnji odmor a ni poslodavci u javnom sektoru o tome još nemaju jasan stav. Neki su skratili radno vrijeme ali brojne su službe koje bez prekida rade jer za sada ne postoji drugi način da se njihov posao obavlja a da ne dolaze u kancelarije.

Ne trebamo zaboraviti da se i dok svijetom hara Kovid -19, ljudi rađaju, umiru, neko to evidentira, također ljudi prodaju i kupuju neophodne lijekove, hranu, osiguravaju redovno napajanje strujom, vodom, plinom, internetom, TV signalom, odvoze smeće… Neki će od njih, zbog obustave javnog prijevoza biciklima na posao, a neki nemaju ni biciklo.

Pred ulazom u dvije banke sam vidjela redove ljudi. Drže odstojanje, imaju masku na licu, ali… Možemo mi suditi o tome zašto podižu novac na šalterima i ima li među njima neopravdanih paničara ili onih što se „plaše bankomata“ pa stvaraju bespotrebne gužve ali šta mi znamo kakva ih je nužda natjerala da čekaju u redu izloženi virusu.

Život nije stao

Olako kritiziramo sve koji izađu iz kuće a dok se tješimo da neće svijet propasti jer nemamo frizuru zasigurno će za to vrijeme propasti neki frizerski saloni. A kao i brojni drugi poslodavci, iako su prestali s radom moraju uredno platiti sve poreze i ostale obaveze prema državi.

Rečeno je da će se pomoći privreda ali ništa nije precizirano, a svaki privatni poduzetnik ima brojne obaveze i rokove.

Primjera radi, a to brojni građani ne znaju, nisu telekom operateri objavili hoće li isključiti signal koji podržava fiskalne kase ukoliko poslodavci pa i pomenuta vlasnica frizerskog salona ne plate mjesečnu naknadu. Riječ je o 10 KM mjesečno kojih plaćaju samo za signal ali nijedan privrednik neće riskirati da ima problem sa Poreznom upravom FBiH zbog neplaćanja sve dok neko ne donese jasnu službenu odluku. Zbog obima prometa i broja zaposlenih mala je vjerovatnoća da, primjera radi, frizerski saloni plaćanja vrše elektronski, pa je u onim redovima pred bankom možda bila i neka frizerka sa „ručnim“ platnim nalogom, prestravljena za budućnost posla a i da ne zarazi sebe i djecu.

Dakle, prije nego bacimo prvi kamen malo prethodne analize i razumijevanja ne bi škodilo.

Imamo situaciju s kakvom se nikada i niko od nas ranije nije susreo i greške su moguće. I koliko god mi to u humor pakovali ili cijedili kroz svoje dezinficirane moralne gaze, osim između onih što su kupili brašno i onih koji su pokupovali svu germu, polariziraju se struje među ljudima koji zaista imaju mogućnost poštovati pravilo „ostani kući“, raditi od kuće i stvarno se pridržavati pravila samoizolacije, i onih koji to objektivno ne mogu sebi priuštiti iako možda žele.

Ostani kući

Zato malo promišljanja prije nego se sudi, piše ili govori, i malo više razumijevanja među ljudima ne bi škodilo.

I naravno: Ostani u kući (ukoliko i koliko možeš) i tako zaštiti sebe i druge.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.