Piše: Prof. emeritus dr. Izudin Kešetović
Imamo na sceni kontrolisano gašenje Koksare u Lukavcu. Početak gradnje i rada seže u rane 50-te godine 20. vijeka. Koksara je po godinama “moja parica”. Moja rahmetli mati je morala “dobrovoljno” na obavezu. Tih priča sam se mnogo naslušao. Gradilo se i radilo se. Zlatno doba koksovanja je bilo sve do početka 90- tih. Temam kada se nakupilo oko 40 godina rada i kada se po nekoj logici ide u penziju.
Sve što je vezano za hemijsku industriju je propalo. Nešto malo se uspjelo transformisati. Ovih 30 godina, od 1995., bilo je “patnja” za naslijeđenu hemijsku industriju. Nestali su instituti. Tehnički fakulteti obrazuju sasvim nešto drugo. Plejada inžinjera, tehničara i majstora je otišla u penziju. Zato je konačno penzionisanje KHK Lukavac posljedica. Nešto slično što se desilo “Sodaso” holdingu Tuzla. Silni eksperti su nas uspjeli ubijediti da nam nije potrebna industrija. I dok se nemoćna i neuka vlast bavi “saopštenjima” sprema se drugi scenarij. Sve viđeno na brojnim pljačkama stečajne imovine. I dok se u saopštenjima vlasti “radnici stavljaju u prioritet” niko nema scenarij kako dalje. Mi djeca roditelja koji su gradili onu državu znamo da poslije svega dolazi “smrt”. Stručnjaci kažu “ekonomski vijek” ili “životni ciklus”. Poenta cijele priče je u dubiozama. Ako se ne rasvijetli ono što je dovelo do ovoga, šanse su nam nikakve. U tome moraju učestovati institucije sistema koje štite pravdu i zakon. To je pravi lijek. Bez privođenja pravdi šanse su nam nikakve. Umjesto da smo na KHK Lukavac kapitalizirali 500 miliona ili pola milijarde KM mi smo toliko izgubili kapitala i još toliko napravili duga. To je u zbiru najmanje milijarda KM. Druga računica ne postoji.
Zato vlasti Tuzlanskog kantona treba pomoći. Znanje postoji na Univerzitetu u Tuzli. Vlast bi trebala izdvojiti sredstva za naučne projekte koji bi ponudili rješenja. Saopštenja vlada TK i FBiH su kao saljevanje strave. Umjesto toga mora biti znanje. Bez znanja i institucija države, kriminalci i lopovi će pokrasti i “kostur mrtvaca” koji se zove industrija.
U fazi pripreme kontrolisanog tehnološkog gašenja moraju se uraditi dvije stvari. Prva, pokretanje krivične odgovornosti za nastala stanja. Drugo, projektno definisanje procesa revitalizacije rezidualne imovine i njena ekonomska valorizacija. Zato postoji država. Država je blagodat građana koja kažnjava i daje. Rekli bi, kao mati. Država je mati. Bez ekonomije nema napretka. Bez pravde i morala nema naprednog društva i sretnog pojedinca.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.