Piše: Nedžad Kušljugić
Željko Komšić (DF) je na općim izborima 2018. godine pobijedio u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda sa osvojenih 225.500 glasova.
U sarajevskoj općini Novi Grad osvojio je 18.478 glasova (u ovoj općini je prema popisu iz 2013. bilo 2.783 Hrvata), u Tuzli 13.576 glasova (8.049 Hrvata), Zenici 12.283 glasova (4.394 Hrvata), Novo Sarajevo 11.691 (2.667 Hrvata), u sarajevskoj općini Centar 10.205 glasova (1.999 Hrvata), u Mostaru 9.405 glasova (26.539 Hrvata)…
Jer čast je čast, a vlast je vlast
Dakle, Željko Komšić je tri mandata član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ne zato što, kako HDZ BiH tvrdi, Bošnjaci glasaju za njega, već zato što su za njega glasali i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i Ostali, kao i svi oni koji su u njemu vidjeli priliku da u Predsjedništvu sjedi predstavnik građanske opcije, a ne stranaka sa nacionalnim predznakom.
Željko Komšić je nakon razlaza s SDP-om osnovao stranku Demokratska fronta. Vjerujem da, kad bi napravili anketu s građanima BiH i pitali ih da pored Komšića nabroje bar pet političara iz DF-a, njih 90 posto ne bi uspjelo.
Nakon što je danas, po okončanju sjednice Predsjedništva DF-a, objavljeno da su formirali Radnu grupu koja će „formulirati zaključke o uvjetima pod kojim će DF pregovarati s ostalim parlamentarnim strankama“, konačno imamo pravu sliku Željka Komšića: želja za vlašću je iznad svakog principa i iznad svakog ideala.
Iako je u pažljivo iznesenim stavovima potpredsjednik DF-a Dženan Đonlagić, „upakovao“ informaciju „da se ne radi u ulasku u vlast, nego o otpočinjanju pregovora sa svim parlamentarnim strankama“, jasno je da se ovim samo pokušava sačuvati odstupnica za slučaj da u pregovorima DF ne dobije ono što planira, kao što je jasno da DF šalje poruku SDA da je spreman za koaliciju.
Pitanje je da li su hiljade glasača koje pomenuh na početku ovog teksta dali glas Komšiću i DF-u da bi na kraju dobili ono od čega su bježali: koaliciju sa SDA, a preko SDA i sa SNSD-om i HDZ-om, ili su ponajprije vjerovali Komšiću, a preko njega i DF-u kao realno jedinom političaru u BiH koji je do danas imao značajnu podršku i drugih naroda u BiH, a ne samo iz reda naroda kojem i sam pripada.
Danas je građanska opcija poražena i nema više niti jedan pragmatičan razlog da se vjeruje da u BiH, u ovom trenutku, postoji političar dovoljno karizmatičan i sposoban da objedini interese svih naroda u BiH, a da birači mogu da budu sigurni da neće podleći izazovu vlasti, a samim tim i privilegijama koje ta vlast donosi.
Besmisao izbora
Politički kupleraj bh. političara je nastavljen. Počevši od afere „papak“ u RS-u, preko priklanjanja Dodiku nekada „zakletog opozicionara“ Dragana Čavića, do naprasne promjene politike Ilije Cvitanovića prema HDZ-u BiH i Draganu Čoviću. Komšić je nastavio niz. Izigrao je svoje glasače, mnoge izgubio za sva vremena i dao vjetar u leđa vođama nacionalnih opcija. Bh. biračima su nakon Komšićeve političko-ideološke vratolomije preostali jedino argumenti da ne vjeruju u moralne principe niti jednog političara a time se gubi i smisao izbora.
Jer zašto birati kada su na kraju svi isti.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.