Hrvatska je “ljevlja” nego ijedna zemlja u regionu

Koliko je HDZ-ova propaganda bila snažna govori činjenica da smo „zaboravili“ da su prije Grabar – Kitarović na čelu Hrvatske 15 godina bili predsjednici koji nisu iz HDZ-a

 Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Utrkuju se ini analitičari odgonetnuti da li je i koliko je glasača Miroslava Škore presudilo pobjedu SDP-ovca Zorana Milanovića nad HDZ-ovom kandidatkinjom Kolindom Grabar- Kitarović u drugom krugu predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj. Niti je realno vjerovati da bivši HDZ-ovci toliko okrenu ulijevo pa glasaju za SDP, niti je nama Bosancima i Hercegovcima to uopće važno. Važne su nam zapravo znakovite statistike o glasovima i podaci iz kojih područja su glasači donijeli pobjedu građanskoj opciji, nad opcijom koja je protekli predsjednički mandat unutarnju ali i politiku prema prvim susjedima gradila na matrici desnog da desnije ne može biti.

Čuvajte se ajkula i pijanih ustaša

Zato je ona „plavo – crvena mapa“ koju je neko napravio da bi pokazao „raspored glasačke mašinerije“ koja je Milanoviću otvorila vrata na Pantovčaku, urušila politiku HDZ-a građenu tokom predsjedničkog mandata Grabar – Kitarović, sve sa ciljem da se stvori slika „desne Hrvatske“ koja je Hrvatima bedem od svega nehrvatskog. A sve što je nehrvatsko Hrvate ugrožava. Tako ih se senzibiliziralo i držalo skupa a to skupa je značilo pod skutima HDZ-a, pa čak i Hrvate koji su zapravo Bosanci i Hercegovci, u BiH su im korijeni, porodica, posao, a samo imaju hrvatsku putovnicu.

Prisjetimo se, nije bilo tako davno, brojni Bosanci i Hercegovci prestali su ići na hrvatsko primorje. Prisjetimo se medijske i kampanje na društvenim mrežama koja je plašila svakog nehrvata da će ga pojesti ajkule ili će ga pijane ustaše baciti s mola u more. Nažalost, bilo je i povoda za to, i stvarnih pijanih ustaša, bilo je i nacističkih grafita po hrvatskim zidinama od kojih se ledi krv u žilama. Bilo je i izjava o desetinama hiljada „ekstremista, potencijalnih islamskih terorista“ u BiH a bilo je i migranata s krvavim tabanima zaspalih u Hrvatskoj a osvanulih u Bosni i Hercegovini. A sve uz muzičku pratnju kakvog tompsona ili nekog lokalnog „uje“. I onda je došao trenutak objave rezultata izbora za predsjednika Hrvatske i pokazalo se da Hrvatska nije ni blizu toliko „desna“ koliko nam se to stalno serviralo u medijima.

Posljednji predsjednički izbori u Hrvatskoj su i zato važni, da pokažu koliko je medijska propaganda, mada se konstantno moć medija prikazuje nedjelotvornom, ipak i dalje ključno oružje u političkim ratovima. Medijsku moć kontrolira onaj ko ima vlast u rukama pa je HDZ sa svojim kadrom na čelu države uspio vrlo djelotvorno stvoriti iluziju Hrvatske u koju nije ugodno ni na more otići ako nisi Hrvat, i to „pravi Hrvat“, HDZ-ov Hrvat. Koliko je HDZ-ova propaganda bila snažna govori činjenica da smo „zaboravili“ da su prije Grabar – Kitarović na čelu Hrvatske 15 godina bili predsjednici koji nisu iz HDZ-a. A i bivša predsjednica, da podsjetimo, prošli je mandat dobila sa minornom razlikom u glasovima u odnosu na tadašnjeg protukandidata Ivu Josipovića.  

Vidjet ćemo kakve će Milanović odnose graditi s Bosnom i Hercegovinom i zato valja pričekati prije slavlja zbog njegove pobjede, ali su tokom izbora iznimno važnu poruku hrvatski glasači poslali i svojim susjedima. Dakle, u ogromnom procentu su u pojedinim područjima glasali za opciju koja je nudila jednakost za sve, nasuprot predizbornoj kampanji HDZ-ove kandidatkinje u kojoj je uticaj na osjećaj hrvatstva bilo ključni alat.

I Tuđmanove bivše komšije glasale za Milanovića

Ako analiziramo pomno rezultate izbora, Hrvatska je „ljevlja“ nego Bosna i Hercegovina, ma koliko se HDZ-ovci i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini trudili da prikažu drugačije.

Milanović je na koncu pobijedio u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Zadru… Nije iznenađenje što se najmasovnije za Milanovića glasalo u Istarskoj županiji, tradicionalno SDP-ovskom uporištu ali zanimljivo je da je Milanović pobijedio i u Velikom Trgovišću, rodnom mjestu prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana.

Megafon.ba